![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Sony / Kondorcomm; 2002.)
Može se sada slobodno reći da Korn, po prvi puta nakon 1994. ponovo zvuče progresivno. Ogromne pjesme, masivni refreni, puno elektronike i gothic vokalnih elemenata, a da sve zajedno niti na trenutak ne zvuči ljigavo. To je onaj rezultat koji se od njih potajno i očekivao, iako su neki zazivali povratak na stari "iskreni" zvuk. No, u progresivnosti povratka na staro nema, što su momci čini se jako dobro znali te su i neke predvidljive zamke izbjegnute.
Najveća promjena uočljiva je u vokalu, koji je sada puno širi, melodičniji i snažniji nego ikada prije. Jon Davis i nije baš prirodno vokalno obdaren, no ono što uspijeva "pogoditi" zvuči jako dobro, dok su neki dijelovi i dalje pomalo klimavi. Gitare su standardno dobre, puno novih groundbreaking efekata i zvukova s već standardno dobrim riffovima (reče netko jednom da su Korn izgradili karijeru na jednom riffu i poslije ga samo ritmički modulirali). Ritam sekcija je masnija i deblja nego ikada, a zvuk doboša nikada tako dubok.
Prvi singl 'Here To Stay' svi ste već trebali čuti i spomenuta je stvar možda i najsličnija nekim prethodnicima. Na prvo slušanje možda malo i zbunjuje, no kada melodija i industro ritam uđu u uho greške nema. 'From Your Heart' i 'All My Hate' standardne su Korn mosh pit uspješnice koje pokreću i najtromije tijelo. 'Falling Through Time' zvuči kao nekakav čudni hibrid Depeche Mode i nekog đavoljeg metala, a moj trenutno favorit 'Make It Go Away' pravi je mali electro-pop dragulj s puno Davisovog lajanja all over. 'Help Me Stay Alive' počinje s čudnim i pomalo iritantnim tekstom koji uključuje riječ baby puno puta, no da je riječ o nekakvoj zajebanciji potvrđuje mastan i težak refren s još smješnijim textom: "Ass up high / Make a motherfucker cry". Ajde dobro! 'Everything That I Could Find' i 'Chasing Me' nekako su najprosječnije, a među bolje spadaju 'Leaving This Place' i 'Tear Me Down', s tim da se druga može pohvaliti krasnim refrenom.
Zaključak je da je novi Korn uspio ispuniti očekivanja i ušutkati kritičare koji su predviđali još jedan isprazan i brzo zaboravljiv album. Puno melodija, sjebanih Davisovih tekstova, izmjena sinkopiranih i teških monotonih ritmova, zajedno daju ugodnu zvučnu sliku imena 'Untouchables'. Welcome back guys!
Mario Grdošić
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||