![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Merge / Dallas; 2002.)
Nakon četrnaest godina na istom poslu (i nakon otprilike isto toliko godina postojanja Lambchop) 2001. je Kurt Wagner dao otkaz i odlučio poraditi na tekstovima pjesama jer ih je htio poboljšati, ali i posvetiti se jednoj od najljepših stvari na svijetu - glazbi. Sjeo je pod mimozu u dvorištu očeve kuće u Nashvilleu i pisao pjesme razmišljajući o suzdržanosti kao niti vodilji budućeg albuma svoge čudnog benda. Na pameti mu je bilo da napravi "zatvarajuće" pjesme - album sastvaljen od stvari od kojih bi svaka mogla biti posljednja na nekom albumu; cjelina puna krajeva, riječju bi se moglo iskazati. Za ovaj je album odlučio i da će u središte staviti vokal, a graditi sav album okolo njega. Mada su se namjerili na snimanje sve samih uspavanki za ovaj album, Lambchop su s 'Is A Woman' čak i vedriji i budniji od 'Nixon', pogotovo u 'I Can Hardly Spell My Name' i, ironično, u posljednjoj pjesmi na albumu - 'Is A Woman'. Na put pak zvijezdama i po noćnom nebu vodi nas 'Flick', još jedna od pjesama toliko sličnih svima ostalima, ali toliko posebnom i pravim malim blagom emocija i kulerstva, kao što su i 'Caterpillar' i 'D Scott Parsley' i…
Po svom dobrom starom običaju Wagner i dalje piše mrvicu zagonetne, ali dovoljno sugestivne tekstove, kao recimo kad u presjajnoj 'The New Cobweb Summer' kaže "The universal man holds a pistol or a bottle / Types with confidence as we grow out of our bruises". Nije, naravno, samo prepametan nego i duhovit - "Planes that buzz and cars that roam / Trees that grow through the forrest foam / Squirrels that cross you overhead / Make their way to the squirrelly bed / Yes, even squirrels have beds".
Što je najčudnije, nakon što su svi u bendu ostarili koju godinu, i dalje se vrzmaju oko country središta svijeta - Nashvillea - 'Is A Woman' je vrlo malo country album, i country je jedna od posljednjih riječi kojom bih ga opisao. Uz to što možda malo vuku na East River Pipe, Lambchop su sada prije svega (i to ne samo senzibilitetom) prilično bliski velikanima Nicku Caveu, i na neki čudan način Tindersticks.
Ovo nije country, alum od 11 pjesama i sat vremena, nisu to pametni tekstovi i krasna glazba - ovo je divota koja prosvjetljuje um, pročišćuje dušu i vraća vjeru u pozitivu.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||