| |
LAMB OF GOD: 'ASHES OF THE WAKE'
(Sony/Menart; 2004.)

Trend dođe i prođe, pa opet malo dođe, pa tako u krug. I tako će biti do kraja vremena. 'Revival Is New Out Of Style' jedna je od najboljih lajni koje opisuju prevrtljiva kretanja u pop glazbi. Onaj njezin brutalniji ogranak, zločesti metal, ovih dana definitivno jaše na valovima revivala. Sve se ubacuje u zvuk: od trasha, deatha, speed-metala, do heavy i sirovih hard-core dionica. Daj sve, samo bježi od repanja i elektronike. I većina bendova, usprkos naginjaju žestijani, nije odoljela melodičnim refrenima i čistim vokalima, od Killswitch Engage do Mastodon, svi pjevaju punim plućima. Svi osim Lamb Of God, benda koji uz Shadows Fall trenutno prodaje najviše albuma od svih bendova iz "metalčuga" podneblja, a bogami su se momci na novom albumu skrasili i na ogromnom Sonyu. I sve to uz zvuk koji melje glavu i tijelo, s vokalima na granici bijesnog pseta i zločestog klinca iz popravnog doma, te uz svirku koja izaziva strahopoštovanje i kod najvećih picajzli glazbenog tehniciranja.
Novu studijsku avanturu, prvu na velikom izdavaču, otvaraju predobro s 'Laid To Rest', pravom mosh poslasticom sa sada već kultnim tipično metalski polu-retardiranim stihom "Destroy yourself, see who gives a fuck". Energija koja pršti iz instrumenata i vokala ovih momaka nenadjebiva je. 'Now You've Got Something To Die For' je kao skinuta s 'Burn My Eyes' veterana Machine Head, a smiješak na lice tjera strašna rifčuga pred kraj stvari. Nema zajebancije! No najmanje zajebancije ima kada Chris Adler krene trpati bubanj na 'The Faded Line'. Tako dobro odsviran, snimljen i isproduciran bubanj ovaj žanr nije imao već godinama. Machine zna svoj posao. I dobro je plaćen za to. Avantura se nastavlja uz ratnički šamarajuću 'Omerta', a nakon nje veseli cirkus rifova, prijetnji, urlika i razbijanja bubnja ide sve do kraja.
Lamb Of God zvuče najbolje kada pogode onu tanku žicu koja spaja hrpetinu uzora i tada zvuče neobjašnjivo svježe, moćno i dobro. Takva je većina albuma. Lošiji trenuci su kada im uzori malo preočito pobjegnu iz zvučnika, te se čuje neka čista Slayer solaža ili neki prastari Machine Head rif. Na svu sreću, takvih dijelova je jako malo.

Lamb Of God ne donose u žanr ništa novo, već miješaju sve do sada napravljeno u jedan vrhunski složenac razarajuće glazbe. Teško da će ostati zabilježeni u povijesti metal glazbe kao posebno bitan bend, no teško i da postoji u ovom trenutku bend koji im može parirati u ovoj vrsti glazbe. Ako u sezoni 2004/2005 želite kvalitetno mahati čupetinom, naguravati svoja znojna tijela uz tijela kolega svojih, ili jednostavno osluhnuti kakav se to metal svira danas, 'Ashes Of The Wake' trebao bi vam biti prvi izbor.
Mario Grdošić
mario@monitor.hr
23. prosinca 2004.
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|