Preslušao
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

albumi.tjedna

Björk: Selmasongs
Madredeus: Antologia
Eminem: The Marshall Mathers
Sonic Youth: NYC Ghosts & Flowers
Deftones: White Pony
David Holmes: Bow down to the Exit Sign
Sick Rhyme Sayazz: Lovci na šubare
T.B.F.: Uskladimo toplomjere
Razni izvođači: Talkin-inside the beat

Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Ako ste po noći ikada slušali koji od programa hrvatskog radija onda ste morali naletjeti na avangardnu glazbu koju niste mogli definirati, gotovo nemoguće ju je bilo usporediti s nečim, a pri pokušajima opisivanja neminovno je uplitanje u nebuloze, paradoksalnosti i nepovezanosti. Isti je slučaj s Leilom. Mogao bih za početak nabrojati što Leila nije: trip-hop, drum'n'bass, r'n'b, blues; ništa od toga nije Leila, ali vjerujem da se ona (skupa sa svojom ekipom s kojom radi glazbu) toga naslušala i pod djelovanjem toga, ali samo djelovanjem, nikako prenoseći iskustvo, radi glazbu. Kao i na prethodnom albumu 'Like Weather', ovdje pjevaju i pišu tekstove Luka Santucci, Donna Paul i Roya Arab dok se Leila poigrava sa sintetičkim glazbalima, bizarnim zvukovima i zaboravljenim melodijama tvoreći jedan od rijetkih primjeraka iznimno uspjele neobične glazbe. Ne bi mi bilo ni mrvicu čudno da se ispostavi kako je Leila cura na kojoj su zli Klingonci radili eksperimente nekoliko stotina godina i onda je (naravno kroz vremensku rupu, samo nekoliko sati stariju) vratili na Zemlju, nakon čega nam je ona odlučila na glazbeni način dočarati putovanje kroz vrijeme i dimenzije. I, vjerujte da ne pretjerujem!

Album počinje s pola minute visokih tonova za uspavljivanje, nastavlja kombiniranim muškim i ženskim vokalima među koje uskače poluiritantni hipervisoki zvuk violine koji se pojačava do granica buke i izdržljivosti, pa je onda morate stišavati, pa se onda sama utiša, pa je morate pojačati i tako u krug cijelu pjesmu. A ima super stihove: "Oh I wish that I was brave / Could just turn and walk away/ But this modern life is so easy and so safe". Obećavajući početak. Leila na prošlom, pa tako i na ovom albumu ima čudne ulete kakav je 'Work', r'n'b stvar sa sintetičkim ritmom i tipičnim ženskim glasovima; čudno, ali se uklapa. 'From Before… What?' instrumental je koji dočarava kombinaciju živčanih ispada neurotičnog radnika u željezari, muziku iz jedanaestog 'Dooma' i sintisajzer iz Konjščinske od 80 maraka. Jezivo krasno.

'Sodastream' je objavljena na istoimenom EP-u i hvala bogu što nam je nisu uskratili na albumu. Mada na cedeu piše "All music written and produced by me at home" ("me" značeći Leilu) ja ne mogu vjerovati da je to istina. Za snimiti ovakvu pjesmu treba otići barem do Venere i onda s jednonogim svemircem, žrtvom obiteljskog nasilja, snimati impresije o logičnosti gibanja Mliječne staze (što bi se dalo primjeniti na cijeli album); ovo je nevjerojatno. Harmonikica, plesni ritmić i jedan hladni ton koji se provlači kroz cijelu pjesmu stvarajući ritmičku podlogu. Još se pjesma zove 'Gush Goog', kao kakva omiljena lutkica; što zapravo i je.

Muškarac pjeva ženi koju jako voli, a ona ga ostavila, sve u stilu kojim bi žena to napisala - "I will fly to the sun on Icarus wings / Walk barefoot over nettles that sting / Stone by stone rebuild the Berlin wall / Climb a skyscraper and then watch myself fall / To win her love" pa vi recite da ovo nije predivno, a zove se jednostavno 'To Win Her Love'. Da je ovu pjesmu napravio netko drugi sigurno bi bila ljigava, ovako je moj favorit nad favoritima. 'Thanks, Mr Jones' je hiperfuture jazz što imitira prolazak vlaka u kojem Aphex Twin telepatski maltretira šesteročlanu susačku obitelj na putu za Disneyland. 'To Tell A Lie' je još jedna romantična ljubavna pjesma, o ljubavi na prvi pogled. Pjeva je muškarac, u podlozi je akustična gitara i nešto malo ritma . 'I Won't Forget'; povijest se ponavlja, kao protekli album i ovaj ima dvije vrlo čudne r'n'b pjesme s tipičnim glasovima, ali muzikom iz galaksije udaljene bilijun svjetlosnih godina i naprednije od nas koju godinu manje od tog, ali i tamo imaju vukove, čini se. Jeste li se kad vozili u vrtuljku, a da vas je ujedno čapila euforija i počinjalo vam je biti zlo? Niste? Ni ne trebate, 'Be Clowns' vjerno dočarava osjećaj. "I'm not perfect but I'm perfect for you", ma mislim, zar treba više od ovoga da se dokaže koliko je ovo pre-kras-no??? He, ali ima toga još. Prvo sakralna polifonija, a onda ludi ritam i histerično pjevanje navedenog stiha sačinjavaju 'Different Time'. Ova se stvar odmah potom ponavlja s istim tekstom, ali bez ritma, samo s klavirom i harfastom podlogom. 'Young Ones' je instrumental za kraj, orgulje i jedna od onih plastičnih igrački koja pravi skvičavi zvuk kad je naglo stisnete, pa one klavijaturice koje rade na puhanje. Zvuči kao valcer iz kakvog Kusturičinog filma.

Ovo je najčudniji komad glazbe koji sam čuo u zadnjih tko zna koliko. Istina, nije toliko teško biti čudan - šarena kombinacija instrumenta uz njihovu čudno upotrebu, kakav nebičan produkcijski zahvat i to bi moralo biti to. Ali nije, biti čudan je lako, biti čudan s namjerom je glupo, biti srž ljepote, a ujedno i nešto potpuno drugačije je vrhunac do kojeg se teško dolazi, a gore ih je malo. Među tim rijetkima je Leila.

Upravo razmišljam kako da se oduprem tome da ne slušam samo 'Courtesy Of Choice' idućih par mjeseci.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR