| |
LOSTPROPHETS: 'START SOMETHING'
(Sony/Menart; 2004.)

Mladi velšani Lostprophets imaju jedan od zanimljivijih puteva do uspjeha u modernoj rock povijesti. Sada već tako davne 2000. objavili su prvijenac 'The Fake Sound Of Progress' za malenu, gotovo lokalnu etiketu Visible Noise. No, vokal Ian Watkins znao je dobro da preko bare lova leži te se nastavio dopisivati s urednicima svih mogućih web magazina posvećenih modernim rock/metal strujanjima. Lostprophets su se najviše svidjeli ekipi sa turbo-utjecajnog ThePRP.com sitea, te počinju redovito objavljivati vijesti o skupini. Sve više mladih preko bare počinje skidati njihove stvari s neta, a uskoro i kupovati putem importa njihov album. Glas dolazi do bitnih faca iz Columbie koji jedne noći zovu Iana nešto iza ponoći (vremenska razlika radi svoje), ubacuju ih u avion i dovode na probno predstavljanje u New York. Zadovoljili su Lostprophets već na prvom A&R predstavljanju, no problem je bio što su bili pod ugovorom s Visible Noise. Columbia je riješila i taj problemčić otkupivši bend za navodno 80 000$. Nadam se da ne moram niti napominjati da Visible Noise prije, a nažalost ni poslije više nikada nije imao tako profitabilan bend.
Debi album počinjao je dizati sve veću prašinu na otoku, svirali su momci sa svim facama koje su dolazile na turneju iz USA, a album im s gotovo 2 godine zakašnjenja izlazi i na tamošnjem tržištu. S obzirom da su ga svi već na ove ili one načine nabavili, većeg tržišnog buma nije bilo, no bend je svirao neke ogromne turneje (Ozzfest i Warped) i pripremio tlo za super-bitni drugi album.
Taj se zove 'Start Something' i puno je bolji od slabašnog, ali simpatičnog prvijenca, i udara ovih dana po svih ušima i top listama s obje strane Atlantika. Top 5 album ljestvice u Britaniji dohvatili su u prvom tjednu, a američki singl tamo je u top 10 već tjednima. 'We Still Kill The Old Way' otvara album britko, slatko, pametno i glasno; konačno malo sunca i proljetnih zraka što iz zvučnika što kroz prozor u moju sobu. Melodije miješaju čisti pop, Epitaph bendove i nu-metalnu harmonijsku raskoš, posebno u nevjerojatno dobrim singlicama, europskoj 'Burn Burn' i spomenutom američkom singlu 'Last Train Home'.
Produkcija je sjajna, puno je više novaca ovoga puta u igri, a i sviračko umijeće veće je nego prije 4 godine. Kao i kod svih ljepljivih i majstorski zapakiranih pop albuma, i kod ovog je slučaj da vam dosadi lagano nakon par dana slušanja. No nakon što se odmorite od njega i pričekate novi sunčani dan, opet sjajno sjeda.
Veliki napredak za Lostprophets: odlično snimljen, odsviran i aranžiran album, s nešto boljim idejama nego prije 4 godine. Dovoljno za zavidne tiraže.
Mario Grdošić
mario@monitor.hr
21. veljača 2004.
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|