Preslušao
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

albumi.tjedna

Eminem: The Marshall Mathers
Sonic Youth: NYC Ghosts & Flowers
Deftones: White Pony
David Holmes: Bow down to the Exit Sign
Sick Rhyme Sayazz: Lovci na šubare
Razni izvođači: Talkin-inside the beat
Björk: Selmsongs

Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Jednom je prilikom Lidija Bajuk bila na Tibetu i održala ondje nekakav koncert pred okupljenim budističkim monasima ne bi li se oni od ljepote koju je ova proizvodila tamburom i glasom svi živi porasplakali. Ne do bog kinezima da Madredeus dođu na Tibet jer kad bi se dogodilo da ovi održe koncert pred istom takvom publikom, suze bi tekle u potopnim rijekama, a toga Kinezi imaju previše. Toliko su ovi Madredeus lijepi i topli. Ma, nije ni čudo - žive u stabilnom i bogatom Portugalu, imaju sunca napretek, brčkaju se u Atlantiku, nije im ni Sredozemno more daleko, pod utjecajem su mediteranske kulture, a spadaju još i u ovu toplu, romansku skupinu naroda. Nacija čiji dio svako normalan može poželjeti da bude. Mislim, nisu ni Hrvati loši, samo što konstantno imaju raznorazne pehove pa nikako da se osove na neke zdrave noge. Kad bi prosječni Hrvat mogao pijuckat fino vino, gledat more ugrijan zdravim sunčevim zrakama u državi blagostanja i slobode, vjerojatno bi i mi imali pregršt madredeusa. Dobro, kad bi kvaliteta naše sadašnje glazbene ponude bila proporcionalna stanju društva onda bi situacija s njom bila puno jadnija nego što zapravo jest. No, da se vratimo tuđoj, ljepšoj sadašnjosti. Madredeus postoje petnaestak godina, prije pet su godina zamijenili trojicu članova, od onda više nisu mijenjali postavu, a nepromijenjen je od početka ostao kreativniji dio - gitarista Pedro Ayres Magalhaes, odgovoran za većinu tekstova i glazbe te pjevačica Teresa Salgueiro. U onaj dio karijere na kojemu im se može zavidjeti spadaju suradnja s Wimom Wendersom u njegovom duhovitom eksperimentalnom filmu 'Lisabonska priča' za koji su radili glazbu i u kojem se i sami pojavljuiju, te glazba za film 'As Brumas do Futuro' Marie de Medeiros, poznate po ulozi partnerice Brucea Willisa u 'Paklenom šundu'.

Imaju Madredeus iza sebe pristojan naramak izdanja da bi imali osnovu za objavljivanje kompilacije koja bi predstavljala esencijalni pregled njihovog djelovanja, dakle antologiju. Ovaj album ipak nije samo skup pjesama sa svih albuma; bend se potrudio da prijašnje verzije doradi s produkcijske strane, poboljšane su izvedbe instrumenata, dorađene su neke melodije i uopće pjesme su dovedene na razinu ovog vremena. I kako to sve uopće zvuči pitate? Pa, kao pop etno. Imate dominaciju klasične gitare koja na moderan, ali suptilan način predstavlja portugalsku narodnu muziku, a ona izgleda nije uspjela izbjeći čarima romske kulture, još tu dodajte izazovne morske melodije i već smo dosta blizu. Moglo bi ih se opisati još konkretnije - zvuče kao da su Tindersticks nekakvi kultivirani cigani koji za vokalom imaju anđela.

Početak s 'O pastor' vas drmne podsred čela harmonikom, anđeoskim glasom i plahom gitarom. Da je glazba fizikalna sila, ova bi pjesma izbacivala u orbitu. Opjevaju gitaru u 'Guitarra', a čitavu pjesmu doslovno nosi harmonika, ali kužim, tko bi normalan pjev'o 'Oj harmoniko'? Neke su žene pratile vojnike, a neke su druge čekale mornare da se vrate, a njih niotkuda - to vam je 'Ao Longe o Mar'. Dok svira 'A Vaca de Fogo' plešete tango sa sumrakom, a s druge strane noći spremne čekaju i 'A Andorinha da Primavera' i 'O Sonho' i 'As Ilhas dos Açores' i ...

Madredeus s afro-latino pjevačicom Cesariom Evorom veže isti portugalski jezik, isti Atlantski ocean, isti galebovi, ali osim svih tih možda ne toliko važnih stvari, oni tvore savršeni krug mada toga nisu vjerojatno ni svjesni. Dok Evora stvara soundtrack za zalazak sunca i za noć, za karneval, pijanstvo i nesputani, skoro pa dionizijski hedonizam, Madredeus su okrenuti trezvenosti savršenoj da bude podloga za promatranje izlaska sunca, za nevinost i čistotu jutra u koje izlaze sa instrumentima i sviraju pticama nježnu pjesmu budilicu.

'Antologia' je kompilacija pjesama s više albuma, ali nekakva stilska skakanja ne postoje, tih sedamdeset i sedam minuta zvuče kao jedna velika pjesma s puno sitnih slatkih dijelova. Ovo je glazba u kojoj nema pjesama što odskaču jedna od druge, nego je njena privlačnost u atmosferi koju stvara i ljepoti koju pruža. Nema tu vrhunaca i nizina, uspona i padova, album počne, traje, nadovezuje se na početak i vodi nas kraju koji je najljepši kao uvod u novi početak.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR