albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Odavno nisam doživio ovakvo prvotno razočaranje, a onda totalno očaranje. Prva tri-četiri slušanja 'Happy Songs For Happy People' imao sam dojam kao da slušam polumuziku. Nešto nedovršeno i polovično, pjesme koje su samo natuknice za pjesme od kojih je trebalo biti nešto. Činilo mi se kao da sve prolazi u jednom tonu. I onda, jedan petak (običan kao i bilo koji drugi petak, ili neki peti dan) pružio sam Mogwai posljednju priliku da mi se napokon svide. Sprženac je otvorio dnevnu sezonu nakon što se plejer odmarao u zoru, sunce je visoko gore pržilo sve u šesnaest i - bum!, eksplodira novi Mogwai; kataklizmička i moćna suosjećajna glazba kojoj je dramatičnost preblagi izraz. Ne znam što se dogodilo. Možda mi je trebalo treniranja da vidim što su to Stuart i društvo htjeli, možda mi jednostavno album dotad nije sjeo jer sam prezauzet glazbom na koju se smiješi, a ne plače, ili je odgovor u tome što sam ga napokon krenuo slušati dovoljno, odnosno prilično glasno. Kako god, Mogwai su opet na tronu i ne pokazuju da kane uskoro sići otamo.

Od svih bendova s ove planete Mogwai najbliže dočaravaju stanje u glavi. Većina bendova opisuje stvari o kojima razmišlja i pokušava svoj mali svijet ideja prenijeti kroz glazbu. Mogwai opisuju to samo zujanje misli u glavi, drhturenje ideja, preklapanje misli i nabadanje malih privremenih genijalnosti, stanje u kojemu misliš svašta, a nisi siguran ni u šta pa onda nemaš pojma ima li to uopće smisla ikome prenositi. To kolanje elektrona kroz sive stanice, drhturenje režnjeva, slanje impulsa od jednog do drugog uha i natrag, vibriranje tih kilu-dvije mozda, to su Mogwai. Valjda zato zvuče tako čudno, a jednostavno.

Od 1997. i svog debija 'Young Team' ovi su Škoti redovno svake dvije godine objavljivali po album ('Come On Die Young' 1999. i 'Rock Action' 2001.) da bi, po pravilu, ove uslijedio četvrti koji prečesto označava poniranje benda. Na 'Happy Songs For Happy People' Mogwai nisu propali, ali su se još više povukli u sebe. Manje razotkrivaju, manje su otvoreni, manje direktni i sve skupa nekako misteriozniji. Varka nije upalila, naravno, osim možda ironija naslova 'Happy Songs For Happy People' jer je to neveseo album kojeg su snimili neveseli ljudi za jednako tako nevesele, ali ljude koji se ne boje tuge nego se napajaju na njoj.

Nazivi pjesama Mogwai su postali nekako čudniji i paranoidniji - naprimjer 'Boring Machines Disturbs Sleep', 'Hunted By A Freak' ili 'I Know You Are But What Am I' - a zapravo su to jednostavne moćne plačljive pjesme, bilo da su klasičarske na orguljama i gudalima kao prva, prangijaške paranoidne s digitaliziranim vokalima koje čekaju da eksplodiraju kao druga ili, za Mogwai, malo vedrije klavirsko-gitarske kao treća. Zapravo, uz završnu 'Stop Coming To My House', razorniju od nuklearne bombe, sa sempliranom i ubrzanom dječjom pjesmicom, potonja je jedina pozitivnija na cijelom albumu. Ostatak su lijepi instrumentalni komadi lagano agresivne sjevernjačke turobnosti s hrpom distorzija i gitarskih zavijanja preko malih i tihih gitarskih temica koje od početaka pa do kraja održe pjesme na životu. Što opet dokazuje kako depresija može biti poticajna i ohrabrujuća, kao u 'Killing All The Flies' i 'Ratts Of The Capital' gdje gitare praše iz sve snage raznoseći usamljenost, tugu i sivilo.

Što dalje idu, Mogwai sve manje nude odgovore, rješenja i sve manje donose neke završne misli. Sad se usude samo pomisliti, pretpostaviti, otvoriti neko poglavlje i staju na tome. Nema na 'HSFHP' nekih definitivnosti i krajeva, ovo su sve sami počeci i uvodi. A istovremeno Mogwai sve manje zvuče kao da mi je potrebna diploma da mi budu jasni. Melodije su poput dječjih, noise je repetitivan post-rockerski, temelji na klaviru i gitarama skoro školski harmonični, gudala cvile ogromnu tugu i sve je jasno kao dan. Oblačan, trom i vlažan dan, u slučaju ovih pet apokaliptičnih jahača.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
3. srpnja 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR