albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Već sam se bio pobojao za svoje post rock heroje ovog proljeća. Iako možda više nije tako popularan izraz, ovakvu glazbu koja "koristi rock instrumente u ne-rock formama" nazivat ćemo još neko vrijeme ovako. Naime šta, dvojac Tortoise i Arab Strap iz post rock velikaške trojke, kojoj uz ova dva treba pridodati i Mogwai, ozbiljno je podbacio na svojim zadnjim radovima pa su bojazni oko trećijenca Mogwai bile više nego opravdane. To više što su i najave za ovaj album suviše nagovještavale kako je bend bacio jedan (ne)ozbiljan pogled unatrag, na glazbu staru trideset ili više godina, u šta se oni kao inovativan bend ne bi smjeli upuštati. Dakle, Tortoise su na 'Standards' postali nemaštoviti, a nemaju više ni one lijepe melodije, dok su Arab Strap na 'The Red Thread' bez puno detaljiziranja - dosadnjikavi. Zato sam jako oprezno pustio 'Rock Action' kad sam ga nabavio, s puno predrasuda, očekivanja i bojazni. Kad ono što - nevjerojatna, intenzivna, emotivna, uzbudljiva, zaokružena i, što je vrlo važno, lijepi komad moderne glazbe.

Ne bi se moglo reći kako su ovdje Mogwai svoju glazbu odveli jako daleko od 'Come On Die Young' i 'Young Team', što, kada malo razmislim, možda nije ni potrebno jer je ovo područje, u kojem su Mogwai nenadmašni, toliko prostrano i nudi toliko mogućnosti da je nekome nadarenom kao što su ovi Škoti teško ponavljati se. Slično nešto sam mislio i za Tortoise i Arab Strap, ali kod Mogwai sam, srećom po ljude željne dobre glazbe bio u pravu.

'Sine Wave' počinje tako da ne znate radi li se o tihoj snimci ili što, a zapravo ova, otvarajuća pjesma "samo" uglavnom sublimira ono što Mogwai općenito jesu, počesto melankolični, tugaljivi, sjetni i plahi, a za minutu-dvije, iza ugla se čuju naznake salvi nježne energije čiju snagu poznaju samo stanovnici dalmatinskih mjesta s najjačim burama i slušatelji najbolje glazbe na ovom svijetu i u ovom trenutku. A sve izgrađeno oko raštrkanog ritma i par tonova. S drugom, sjetnom 'Take Me Somewhere Nice' zapravo se vraćamo na početak, gitarica svira, violine gude, lebdimo bezopasnim brzinama… 'Oh I Sleep'je niti minutni intermeco na klaviru koji dobro dođe kao predah i diskretni fanfare za: 'Dial: Revenge', prvi singl s albuma i jednu dosta bizarnu pjesmicu. Za vokale, s kojima Mogwai nisu baš nikad bili na "ti", ovdje je zaduđen Gruff iz Super Furry Animals koji ih pjeva na velškom, i može on pjevati recept za pitu sa sirom, ali ja ovdje čujem himnu vilenjaka i patuljaka. Kod religijskih stvari nema kompromisa, ili je ili nije! Tako je i 'You Don' Know Jesus', odrješita, jednostavna, a onda i nojzerska, najboljih osam minuta za poduzeti nešto, ili donijeti kakvu odluku. Onda slijedi nešto nesuvislih zvukova, samo za sebe besmisleno, a ovdje u svrsi drame - 'Robot Chant'. '2 Rights Make 1 Wrong' je prva pjesma s albumu koja me bila obuzela; s obzirom da sam 'Rock Action' išao vrlo oprezno preslušavati, odnosno nisam htio previše očekivati da se ne bih previše razočarao, s '2 Rights…' sam skužio da se nemam čega bojati, i da ovaj album nudi više nego što se moglo očekivaati, a ovih je devet minuta onaj vrhunac intenziteta koji se da načut na početku albuma. Mogwai u svom najboljem izdanju - bogatstvo zvukova, polet, maštovitost, zabrijavanje, krasota, mijenjanje raspoloženja - glazbu kakvu se samo poželjeti može, ali ju je nešto teže zamisliti… Da, i tek što je počelo već završava. Zadnja pjesma, 'Secret Pint' diskretno nas prati u noć klavirom, akustarom, malo glasa i na kraju nešto gudenja…

Da se razumijemo, frazu 'Rock Action' trebati uzeti jako uvjetno, s prvim pojmom ovaj album ima veze u smislu da je to tradicija na kojoj nastaje ova glazba, pri čemu se misli na nekadašnju inovativnost i iskrenost, čega glazba koju danas nazivamo rockom nema previše, a Mogwai ne spadaju u nju. I ovaj 'Action' je također nešto što mi ne pada baš prvo na pamet kada slušam Mogwai. Akcija da, ali u smislu poduzimanja nečeg konstruktivnog. I mada možda sve skupa zvuči pretenciozno, na 'Rock Action' nema ni trunke prizvuka da Mogwai žele nešto puno promijeniti, mnogo što i koga oni ne vole, ali rade lijepu glazbu, i bez puno pompe najbolje što imaju stave u četrdesetak minuta i fino to ironično nazovu 'Rock Action'.

Baš mi je rođendan ovih dana i najviše bih želio kada bih mogao na trenutak biti svoja omiljena glazba. Ne članovi benda ili CD-i, nite note na papiru, nego sama glazba, ona koju u ovom trenetku najviše volim. Između ostaloga, htio bih biti i Mogwai!

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR