albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Smiths nikada nisu bili my favourite band, no priznajem da u zadnje vrijeme razvijam čudnu vezu sa cijelom tom pričom. Glavni generatori jednog od najpopularnijih bendova koje je Britanija ikada imala srećom su živi i zdravi i još većom srećom nisu došli do briljantne ideje da se ponovno okupe jer, kako i sam Morrissey kaže u 'ou Know I Couldn't Last', od tantijema se luksuzno živi, a i time bi okaljali burnu zajedničku povijest. Dakle, 'You Are the Quarry' nije novi album Smiths iako u već spomenutoj pjesmi govori o svemu što je tada, ali i nakon toga prošao, zaključio i naučio o glazbeno-medijskoj industriji. "The critics who can't break you/They somehow help to make you/The critics who can't break you/ Unwittingly they make you/So don't let the good days of the gold discs creep up and mug you" njegov je vješt poziv na još obožavanja i osporavanja i medijskog kasapljenja i uzvišavanja. Nije on oprostio sedmoj sili što ga je i stvarala i uništavala i stvarala i uništavala nego samo želi još.

Singlom 'Irish Blood, English Heart' na ljestvice se vratio jedan od najvećih ego manijaka koji su živjeli na Zemlji. Gledajući spot pažnja lako odluta u smjeru njegove povećane tjelesne težine, nevjerojatno naboranog lica, Elvisove fizionomije i opuštene melodičnosti, ali slušanjem bez slike znači da je uspio pomiriti ustaše i partizane u sebi i da se ne boji nikoga. Atmosfera albuma je skroz opuštena i ostavlja dojam da je stvar složena magičnom lakoćom, no jasno je da je sve brižljivo odmjereno i stavljeno u savršenu ravnotežu kroz koju se provlače romantika, cinizam, humanost i diplomatska osvetoljubivost.

Unatoč rupama i manama, album koji počinje stihovima "America your head's too big/Because America your belly's too big/And I love you/I just want you'd stay where you is" jednostavno ne može biti loš. Stavimo li to u kontekst njegove nove kilaže i američke adrese, društvena kritičnost njegovog pera dobiva na težini, a začini se zovu oštrina, gorčina, taština, humorističnost i kontradikcija. Lijepo on primjećuje da Amerika nije svijet i da sloboda koju najviše vole reklamirati nema granice sve dok im predsjednik nije crnac, gay ili žena, no u svemu tome dobrom i plemenitom veliki Moz ponovno je sam protiv svijeta, jači od Supermana i Batmana, plemenitiji od Isusa ('I Have Forgiven Jesus'), provokativniji od popularnih home videa, direktan poput projektila koji su padali na Bagdad. Sav svoj direktan, vulgaris izražaj Morrissey je uvijek znao lijepo upakirati i pritom su njegove melodije zarazne, melodične i kompleksne, a tekstovi jasni i precizno cinični.

Iz ove perspektive, njegova priča onda i sada izgleda romantično. A što se ostalih tiče, u trenucima totalnog ludila koje donosi spoznaja da život teče neplaniranim i često neželjenim tokovima, Morrissey je sve lijepo objasnio stihovima "Monday - humiliation/Tuesday - suffocation/Wednesday - condescension/Thursday - is pathetic/By Friday life has killed me". Ako se sretnemo u Camdenu pitat ću ga kako sve to promijeniti. On sigurno zna.

Ivana Markov
ivana@monitor.hr
8. srpnja 2004.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR