albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Zajebano je to, kad si mlad čovjek i živiš u Hrvatskoj. Ponekad stvarno poželim da slušam Coloniju i Thompsona i da mi se životne želje mogu svesti na dobar posao, dobru ženu i dobar auto. Jer vrhunac običnog Hrvata ipak je kada na dobar kredit uzme nekakav ormar recimo, za svoju djecu, a on sam pogleda sjajno novo izdanje 'Tko želi bit milijunaš?', nakon kojeg zaspi pred televizorom. Buđenje je ujutro nešto prije 6h, pa na posao u tvornicu pred rasulom, iako pošteni Hrvat zna da plaća stići neće. Al' jebiga, bolje imati posao bez plaće, nego ne imati posao uopće, jel' tako? Ili je rješenje da gutam bonkase, idem na partye, te da mi je glava toliko oprana pa ionako ne shvaćam u kakvoj sam prokletoj nevolji.

Ali ne ide to tako lako. Odgojili me roditelji, MTV i 'Beverly Hills', tako da sam većinu života, vjerujem poput većine svoje generacije, proživio sam sa sobom u svojoj glavi, ne prihvaćajući ružan realni balkanski svijet u kojem vegetiram već godinama. Više je to život u kojem svaku noć prije spavanja legneš pa se preseliš u zamjenski život; lokacija je bilo koji veliki grad na dalekom zapadu, a scenarij se okreće oko dobrih koncerata, lijepih teta, smijeha i neprekidne zajebancije. U tom zamjenskom svijetu meni su već neko vrijeme jedni od glavnih careva momci iz skupine Mudvayne, sjajan neo-metalni četverac koji je svojim epskim major label prvijencem 'L.D.50' nagovijestio svu raskoš talenta koji sada na novom albumu 'The End Of All Things To Come' doslovno curi iz zvučnika. Kod ovoga je benda tako prokleto dobro čuti da nisu savršeni, da se vokal muči, da aranžmani ponekad malo zaštekaju, ali i da su iskreni, zaigrani, ludi, blesavi, klinci u glavama, pametni i zbunjeni ljudi.

Gitara je trasherskija nego ikada prije, malo vuče na ranu Metallicu, ritam sekcija sada se potvrdila kao sigurno najkompleksnija u rock svijetu danas, a Chud sipa tekstove za par koplja sjajnije od ionako genijalnih stihova s prethodne ploče. Kada uleti refren na 'Mercy, Severity' ja sam spreman ići gdje god ovi momci traže da idem; moć, bol, vrisak i jad. Kada se pak 'Skrying' približi svome kraju i momci nas počaste posljednjim rifom, vrijeme je za najbolji samostalni mosh koji je moja soba doživjela. Šaka je, naravno, stisnuta i uperena u zrak. Tutnjajući, zli refren iz 'Shadow Of A Man'; ma, to je to, kao što je TO i ogroman prvi singl 'Not Falling', gdje čujem "I stand, not crawling, not falling down...". Hvala ti na tim riječima, sada mi trebaju više nego ikada.

Gledam frendove i ljude koje volim kako se predaju: postaju Hrvati, zaboravljaju snove, traže posao, dižu ruke od svega. Nekad se nađemo, pričamo, i zna se čuti legendarna "ma, kakva Amerika buraz, Bobetko je u kući". Istina je to, onda i ja malo pokleknem. Ali, vjerojatno zato postoje albumi poput 'The End Of All Things To Come', da me probude, ošamare i pokažu da se može. Novi Mudvayne je tu, nikad se neću predati. Uvijek ću biti mlad, blesav i ganjati nemoguće. Vjerojatno na svoju i žalost drugih, ali šta ja tu mogu. Sjebali su mene postavivši me da živim ovdje, sjebat ću ja njih. Bendovi poput Mudvayne dovoljno su već sjebali moju glavu. Idemo dalje, u daleki bolji svijet. Album godine.

Mario Grdošić
mario@monitor.hr
5. prosinac 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR