| |
NICK CAVE AND THE BAD SEEDS: 'NOCTURAMA'
(Mute / Dallas; 2003.)

Sjećate il se 'Murder Ballads', 'The Boatman's Call' i 'No More Shall We Part' - tri zadnja izdanja Nicka Cavea? A možda ste zbilja njegov istinski poklonik pa se sjećate većine njegovih službeno objavljenih albuma iz davno prošlog vremena benda The Birthday Party i
izvanvremenskih post punk putovanja sa nepredvidljivom magijom zvanom The Bad Seeds? Ma dobro, znam da on u Hrvatskoj ima svoju stabilnu slušateljsku bazu, no Cave danas na prvi pogled nije više onaj bijesni lik kako sam ga doživljavao prije. Varam se? Hm, možda!?
Svakako, slušajući starije radove ovog umjetnika i uspoređujući ih sa novijim razdobljem njegovog stvaralaštva, dojam je taj. No, iz dubine svoje intimne duše, Nick Cave još uvijek šalje signale i poruke koje nimalo ne odstupaju od visoke i konstantne kvalitativne razine njegovih najupečatljivijih pjesama.
'Nocturama', dvanaesti album ovog australskog glazbenika obrađuje dobropoznate teme i motive koji su autorova dugogodišnja inspiracija: ljubav, surova strast, religija, agresivnost, smrt i sve što stane između, tematski je okvir ovog albuma. U vješto sklopljenom formatu, lirika Nick Cavea
zvuči prokleto dobro uz njegov markantni glas i piano, dok ubojita oružja The Bad Seeds nostalgično i ljutito razvaljuju okvire i monotoniju modernog rocka.
Album otvara melodična, i pomalo ironična pjesma 'Wonderful Life'. Tipična balada za Cavea koja jednostavno ne ostavlja ravnodušnim (mene je ugodno naježila u prvih 20 sekundi). 'He Wants You' je prilično prosječna pjesma uz lagani piano trip, bez prevelikih ambicija. Treća kompozicija me pomalo zabrinjava. Kad sam prvi put preslušao album, 'Right Out Of Your Head' me nije oduševila, no par puta sam u polutami moje studentske sobe primijetio ubojitu jednostavnost pratećih vokala i violine. 'Bring It On' je definitivno masterpiece s albuma, pjesma koja Cavea kao autora može ostaviti u nekomercijalnom dijelu velikih CD shopova, a istovremeno uvrstiti ga na Top 10 listu najtraženijih audio zapisa.
Kulminacija na albumu je 'Dead Men In My Bed'. Oštroumno, glasno i frenetično svojski Cave i bend se poigravaju sa notama u toj ekstazi zvukova i ogoljene intime. Slijede četiri pjesme koje ostavljam slušateljima da procjene je li Cave rekao tu nešto neuobičajeno za njega, dok 'Babe, I'm On Fire' zatvara ovu priču tame. U 14 i kusur minutnoj galami prepunoj gnjeva i dječačke želje za dobrom svirkom, Cave ne ostavlja prostora za sumnju da je ovaj album nekakav očajan povratak na tržište. Ovo je samo nastavak poniranja duboko u sebe, prkoseći mnogobrojnim besmislenostima današnjice.
Marko Cacanoski
marko.cacanoski@sk.hinet.hr
14. veljače 2003.
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|