Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
OBIE TRICE: ‘CHEERS’

(Shady/Afermath/Interscope/Aquarius; 2003.)



‘Cheers’ je potpisan kao Obie Triceov album, ali zapravo je to jedan veliki obiteljski rad napravljen u sretnoj i cijenjenoj kući Aftermath. Dreova izdavačka kuća i ljudi oko nje izazivaju poštovanje, a nisu rijetki ni oni koji na zvuk te riječi i imena njenih stanovnika potežu noževe i složno dižu pesnice u zrak. ‘Cheers’ je utvrda Aftermath, jedno složno “face-smo-pušite-naše-sranje” svih njenih stanovnika. I pokojeg dragog gosta.

Prvi Obie Triceov album producirali su velikani miksete - Batman i Robin hip-hopa Dr. Dre i Eminem - uz manju pomoć Timbalanda i manje znanih Emilea, Denauna Portera i ‘Fredwreck’ Nassara. Najveći dio posla napravio je ipak Em, koji se sve češće pojavljuje u toj ulozi i kako će sigurno završiti. A sve je bolji i bolji, a i prepoznatljiv s podlogama odličnima za muziku u vrtićima (plus okidanje milijuna komada oružja). Gosti su slično zvučni - najviše ima Eminema i u ulozi glavnog MC-ja i potpornog vokala. Kolege s etikete, 50 Cent i Lloyd Banks iz G-Unit svratili su na jednoj pjesmi, Busta Rhymes je usput ostavio malo glasa, Dre se obračunava s poznatim neprijateljima, D12 su se došli izreklamirati, a Nate Dogg kao dežurno r’n’b grlo unio je malo nježnijeg senzibiliteta u ‘The Set Up’ i ‘Look In My Eyes’ u ovaj polu-gangsta album.



Manje je više, formula je koja je trebala češće padati na pamet Obieju i društvu kad su radili ‘Cheers’. Ovdje je toga jednostavno previše: svi gosti prve klase koji su mogli gostovati - gostuju, producenti su samo tri najpoznatija u hip-hopu (minus Neptunes), sve to u 17 pjesama (bez intra, outra, skipova i sličnih ne-pjesama) i više od 70 minuta. Puno, buraz! Pogotovo kad je Obie ovako preproduktivan tip i svaka pjesma je jedna oveća priča s tonom rima. A rimuje sve što stigne i na svakom koraku i sve mu paše sa svim ostalim. To mu i je najveća mana - odlični su mu tekstovi, ali njegov prosječan flow ima nepobjedivu konkurenciju: Eminem ima poduže rime na ‘Lady’, ‘We All Die One Day’ i ‘Hands Of You’ i jednostavno ga je milina slušati kako bez pola muke istrese tonu stihova; dok se OT mora potruditi i to se čuje.

Obie Trice je odrastao u Detroitu u istom kvartu kao i Eminem, provlačeći se kroz isti underground. “Obie Trice - real name, no gimmicks”, to mu je pravo ime, a ‘Cheers’ pokušava biti o stvarnom životu - otvarajuća pjesma ‘Average Man’ je o fejkerima što glume gangstere da zadive “bitches”, a naslovna stvar je u osnovi neironično i s poštovanjem uzdravlje mrtvima - “to all my soldiers who aint here”. Ali…, život nije samo umiranje nego i žene, opijanje, ženske guze na staklima automobila, klubovi s Obiejevom pjesmom koju svi vole (‘Got Some Teeth’), muljanje i iskorištavanje i odbacivanje žena (‘Lady’; kaže tu Eminem da nema šanse da se vrati Kim, pamtim mu to!). Jedna od najiskrenijih na ‘Cheers’, ako je istinita, je ‘Don’t Come Down’, dirljiva Obiejeva priča o tome kako ga je mama izbacila iz kuće njegovom krivnjom (“I’m sorry… I messed up… Did wrong”), a on joj vraća zahvalom za moral koji mu je ugradila (“Ms. Eleanor Trice I place no one above you “) i radom zbog kojeg može biti ponosna na njega (“When they ask about me now you aint gon just put ya head down ma/…/Lets get closer/The regrets never opposed us”).



Za svađu Murder Inc. i Aftermath zna svatko, a onako kako je Dre uništio Ja Rulea u ‘Shit Hits The Fan’ ne može bilo tko. Predobro je da bih išta citirao, to treba slušati i urnebesno se smijati… Za kraj ga Obie još nokautira. Real life se vraća u ‘Follow My Life’, stvari o dilanju kokaina preko bučnog bluesa, a G-Unit i Eminem u ‘We All Die One Day’ idu opet u obračun kod Ja korala s čistom poezijom od vrijeđanja. Brak, djeca, vjernost, kuhanje, dijeljenja zahoda sa ženom ideal su Eminema i Obieja u ‘Hands On You’, koja je suprotnost ‘Hoodrats’ o kasnonoćnim ženama koje nitko neće na duže od pola sata, a sve preko hiperdigitalnog beata kakvog vole oni što vole Chada i Pharrella. ‘Never Foget Ya’, r’n’b tugalica, posvećena je Obiejevim prijateljima kojih više nema (popis bome dugačak!), ali zbilja nemam pojma zeza li se on ili ne kad kaže “This is dedicated to my chick friends/Never stuck in my dick in friends/Just my down ass bitches”, dok je završna stvar ‘Outro’ s D12 sama rima do rime, bez refrena, samo mitraljiranje stihovima.

Novi Eminemov štičenik nešto je skroz drugačije od 50 Centa - posve neglamurozan, ne-seksi, prilično introvertiran, s puno toga za reći. Samo mu treba netko da mu napravi dostojne podloge i još netko da ga smiri pa da ne pretjeruje jer mu ‘Cheers’ ima toliko toga naguranog da zvuči kao da neće imati drugu priliku. A kako je krenuo bolje bi nam bilo da je dobije.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
31. listopad 2003.


Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
Online

Službeni site

OT svijet

MTV podsite

Intervju

Biografija

Shady Records

Tekstovi

Izdavač

VH1

Site s linkovima