![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Arista / Menart; 2000.)
'Stankonia' je njihov četvrti album i dolazi nakon fenomenalnog 'Aquemini' iz 1998., kojega su Rolling Stone i Spin postavili za najboljeg u matičnom žanru te godine. Za ovaj, novi album kritičar MTV-ja ustvrdio je da je jedan od rijetkih koji ostaje vjeran korijenima, krajnje iskren, no opet s onom taman potrebnom dozom komercijalnosti. I da je ta doza komercijalnosti definitivno tu, govori i činjenica o više od milijun prodanih primjeraka u prvih deset dana u SAD-u.
U album nas uvodi 'Intro' gdje nam momci žele dobrodošlicu u Stankoniu, mjesto odakle potječu sve funky stvari. 'Gasoline Dreams' počinje s nekom a la Lenny Kravitz električnom gitarom, no ubrzo se pretvara u klasičnu Outkast brojalicu i logičan početak albuma. 'So Feah, So Clean' je zakon, no prava joj je uloga da nas uvede u 'Ms Jackson', trenutni single i fantastičnu slow-down hip hop stvarčinu u kojoj momci kažu "I'm sorry Ms Jackson, I am for real, never meant to make your daughter cry, I apologise a trillion times…" Doista par kul i poštenih crnaca. 'Snappin & Trappin' je pomalo prijeteća, s nekakvim zvukićima iz pokvarenog commodorca u pozadini, dok je 'Spaghetti Junction' opako coolerska. Cool je inače i riječ kojom se može opisati i cijela atmosfera ovoga albuma (hm, čak se jedan interlude i zove 'I'm Cool'). 'I'll Call Before I Come' lagano opušta i baca u debeli naslonjač, no samo na trenutak jer što slijedi je prvi single i najbolji uopće ove jeseni; razorna i ubijajuća 'B.O.B.'. Momci melju k'o blesavi, rime je teško pratiti, na refrenu crne zgodne tete pjevaju "bombs over Baghdad", da bi stvar na kraju završila u nekoj umobolnoj soft nu-metal brijačini. Sto puta bravo!! Stvari se nastavljaju u jednakom tempu jer slijedi 'Xplosion' s B-Realom iz Cypress Hill. Stvar je jašta zakon, kao što je i 'We Luv Deez Hoez', koja se bez problema mogla naći i na prošlogodišnjoj Dreovoj mrcini od albuma '2001'. 'Humble Mumble' je lijepa rap / r'n'b poskočica s izvrsnom Erykhom Badu u glavnoj ulozi. S tom pjesmom i završava ubitačni srednji dio albuma koji je ponudio 4-5 najboljih pjesama u ovome žanru ove godine. Prema kraju albuma ide par slabijih pjesama (no još uvijek skroz pristojnih) od kojih se kao jako dobra izdvaja 'Toilet Tisha' koja plijeni nekih svojim tripičnim zvukom. Posljednja na albumu je 'Stankonia (Stanklove)' koja ima ulogu neke vrste odjave programa. Slušajući ju prisjećam se svega što sam upijao u proteklih 70-ak minuta, krasnih i onih malo slabijih trenutaka.
Sve u svemu, Outkast danas ponosno nose barjak jednog od najboljih hip hop bendova na svijetu. Četiri albuma (od kojih su dva posljednja fenomenalna), milijunske tiraže i još uvijek zavodljivo kul i vjerni korijenima, Outkast zaslužuju da ih poslušate. I možda vam se svide, a možda i ne. Jer kako rekoh, hip hop je opako debela knjiga. S tim da su Outkast jedno od njenih najboljih poglavlja.
Mario Grdošić
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||