![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Velvet Hammer/Atlantic/Dancing Bear; 2003.)
No, niti je gospodin Beno glup, niti ostatak Velvet Hammer ekipe; riječ je o bendu s ogromnim potencijalom, koji istinabog nikada neće imati velike radio singlove, no isplativost ulaganja itekako je moguća. Kao live bend su savršeni, a s ogromnom produkcijom kakvu sada imaju vrijeme je da naprave malo više i na samom polju prodaje CD-a. Produkciju potpisuje tim koji je radio kultne Refused, snimano je u Švedskoj, a minutaža čak prelazi 40 minuta (prva dva albuma bila su po pola ure svaki). Za onoga tko se nije do sada susreo s Poison The Well malo je teže objasniti kakav je ovo stil, jer je kupus svega i svačega ostajući pritom na zavidnoj razini originalnosti. Recimo samo da ako ste fan Deftones, Glassjaw, At The Drive In, Fugazi, Sick Of It All, Minor Threat, ma svega života, mogućnost je velika da vam se ovo svidi.
Tehnička strana svirke i dalje je besprijekorna; pre-točna ritam sekcija, pomahnitale raspištoljene gitare te vokal koji kad zaurla tjera strah u kosti, a kada pjeva zvuči kao da mrava ne bi nikada zgazio. Izdvajati posebne pjesme bespotrebno je, sve su to od reda trominuti mali dragulji živčano žestoke, ali opet i lijepe glazbe. Plakat će metalcore underground, što ja tu mogu. Poison the Well su na majoru. Izgubili nisu ama baš ništa, dobivši pritom puno, puno toga.
Mario Grdošić
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||