albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Čudan razvoj karijere imao je Josh Homme. Iako su bili divlji, mistični, suludi i zakopani duboko u ladice probranih fanova tada nepostojećeg stoner rocka, ipak nije bilo čovjeka koji je sumnjao u ogroman proboj Kyuss na veliku pozornicu. I svi su čekali, godine i albumi su prolazili. Njih je četiri, od čega su zadnja dva monumentalne zidine hard rocka prošlog desetljeća i albumčine na kojima bi trebao učiti svaki mladi bend koji se usuđuje reći da svira rock. Nažalost mladići i dalje zaobilaze te lektire, posebno u ovim naših čemernim podnebljima. Gitarist i osnivač skupine Kyuss bio je Josh Homme, koji je kroz studijske zapise matičnog benda sve više razvijao monstruozni zvuk gitare koji je do dan danas ostao nepoznanica i nedosanjani san svima koji svršavaju na zidine razorne gitarističke buke. Nakon raspada Kyussa, koji je nažalost bio sve samo ne prijateljski, Homme i frontman John Garcia odlaze svaki na svoju stranu. Garciju smo godinama slušali (a bome ga i dalje slušamo) u nizu vrlo dobrih stoner bendova, no spomenuti vokalni majstor ipak nikada nije doživio svojih 5 minuta koje su dočekale Hommea s Queens Of The Stone Age. Tih 5 minuta traju sada već dugi niz godina, još tamo od proboja u prvu ligu američkog rocka s drugim albumom 'Rated R'.

Strahovito težak zadatak imao je Homme uoči izdavanja ovog albuma: da nadmaši glamurozan prethodnik 'Songs For The Deaf', a zadatak je bio tim teži jer je postava sada olakšana za suludog Nicka Oliverija s kojim je Homme u off and on svađi još od Kyuss dana, te Davea Grohla čija je bubnjarska avantura u QOTSA ipak bila samo za jedan album. No, Homme je ipak izvukao par trikova iz rukava, te na kartu kulerstva i sjajne izmjene vokala i rifova odnio još jednu pobjedu. 'This Lullaby' otvara album u nekakvom Leonard Cohen điru, da bi odmah iza nje izletilo par klasičnih QOTSA pankeroidno rokerskih plesnih vrtuljaka. 'Tangled Up In Plaid' i 'Burn The Witch' prve su prave bombetine, a naslanja se na njih i furiozni singl 'Little Sister'. Spot za tu stvar tako je opasno kul i ekipa tako dobro izgleda da ga se može gledati na repeatu beskrajno, pa čak i bez muzike. Od instant klasika, spomenutim stvarima kasnije se pridružuje i 'Sink On Skin' koja nakon početnog sapunica Acapulco zagrijavanja prerasta u pravu malu stoner rock ljepoticu. Produkcija je i dalje klasična za ovaj bend, odrađena gotovo identično kao na prethodniku, bubanj je iznenađujuće sjajan, a vokali svakim albumom sve bolji, raskošniji i sigurniji.

Josh Homme pokazao se kao definitivno najplodniji rock autor u ovom trenutku, a glazba koju izvode Queens Of The Stone Age je nešto najbolje što od rock muzike možete čuti na radiju već nekoliko godina. No, dolje potpisanom i dalje najveća želja vezana uz ovaj bend je da će klinci preko njega doći do glazbe skupine Kyuss i zaviriti u mistiku i snagu najzapostavljenijeg i najrokerskijeg benda kojeg su 90.-e dale. A do onda svatko bi trebao navijati glasno i slasno 'Lullabies To Paralyze', jer gađa u sridu i ako ćemo iskreno, bolji je nego što je većina ljudi očekivala. Homme nikada ne griješi.

Mario Grdošić
mario@monitor.hr
9. ožujka 2005.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR