![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Epic / Dallas; 2000.)
Ovaj album, mada ga čine, kao što rekoh, same obrade baš i ne zvuči kao da se radi o pjesmama drugih bendova. Pjesme su napravljene potpuno, ali pot-pu-no u RATM maniri, nema prilagodbe originalima ni u kojem smislu; gitara, bubnjevi, bas i način pjevanja sve je onako kako to RATM i inače rade. Eh, ali od standardnih RATM albuma se razlikuje utoliko što album ipak nešto malo više zadire u žanrove koje RATM i inače dotiču. Tako da se daje naslutiti kod slušanja koja je pjesma u izvornoj verziji bila reperska, koja pankerska, a koja rokerska. Jednostavno sumirano stvari stoje ovako: dok slušate 'Street Fighting Man', čujete RATM pjesmu koju oni izvode onako kako izvode i druge svoje stvari jedino što je mrvicu rokerskija; pobogu ipak se o Stonesima radi, isto vrijedi i za 'How I Could Just Kill A Man' nekoč od Cypress Hll ili 'Kick Out The Jams', prije znana kako pjesma od MC5. Ovo je čak i kod samog materijalnog izdanja albuma konkretizirano tako da nigdje na CD-u zapravo nema popisa originalnih skladatelja pjesama, ne da se RATM žele okititi tuđim skladateljskim perjem nego jednostavno ne bi imalo smisla.
Priznati se ipak mora da su RATM albumi za koje su pjemse napisali RATM za nijansu bolji. Ne samo zato što su za istu toliku mrvicu kompaktniji nego očito zato što su i bolji teksto- i glazbopisci. Istina je i da su oni radili tekstove i glazbu prilagođeniju ovom žanru, no kad se sve ovo spoji, dileme nema: 'Rage Against The Machine', 'Evil Empire' i 'The Battle Of Los Angeles' su sve od reda albumi koji su na samom vrhu kvalitete moderne glazbe, dok je 'Renegades' jako dobar album. No, ipak je bilo suludo očekivati da jedan bend nadmaši samog sebe nekim drugim.
Rage Against The Machine su činili Zach, Tom, Brad i Wilk, a sada nakon što je Zach otišao to zbilja nikako ne može više biti to. Uopće ne sumnjam da će bend, ako opstane (kako su najavili) raditi dobre stvari, niti mi pada na pamet da će Zachova solo karijera biti bezveze no ovim albumom je stavljena točka na "i" jednoj veličanstvenoj karijeri, a možda nije ni loše što je završila hommageom tradiciji iz koje je iznikla.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||