albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Tek zadnjih nekoliko godina instrumentalni dio glazbe u hip-hopu postaje jedinstven i kao zasebna cjelina vrijedan slušanja. Sve do tada muzika u hip-hopu nije bila ni inovativna ni zanimljiva niti po ičemu posebna, nego je cijela hip-hop pjesma počivala na MC-ju zbog kojeg je bila dobra ili nije. Glazba je bila samo njegovo sredstvo koje mu pomaže da zanimljivije kaže to što mu je na pameti. Zato je MC slobodno mogao biti poprilično neovisan, a za albume je unajmljivao producente koji su mu bili nešto kao ostatak benda. U zadnje vrijeme producent postaje jednako važan i poznat kao MC, a instrumentalni dio hip-hopa sve bogatiji, dorađeniji, inovativniji, raznolikiji i poprilično je daleko od onog starog malo-beata-nešto-sitno-sempla koncepta zbog kojeg će biti teško vratiti se na stare albume u ovo vrijeme raskošno produciranog hip-hopa. Uglavnom, u hip-hopu nije više zanimljivo slušati samo tekstove nego i glazbu, a rađaju se takve kontradiktorne stvari kao što je instrumentalni hip-hop (zamislite samo rock bez gitare). Mislim, nekako je bilo i logično da u jednom glazbenom žanru i glazba postane bitna. A ovim razvojem rodili su se i impresivni hibridi hip-hopa, a, što je najbolje, još uvijek ima strašno puno prostora za parenje hip-hopa - spoj hip-hopa i kakvog sirovog techna, recimo, još uvijek je praktički neisproban, a ovako crno na bijelo obećava puno i samo čekam kad će početi stizati kamioni masnog elektro-hip-hopa.

Nasuprot konceptu producenta sa zavidnom arhivom ploča i dobrim računalom stoje The Roots koji funkcioniraju poput rock benda, a ipak sviraju hip-hop. Okosnicu The Roots čini šest članova (mada oni sami znaju nabrojati i do desetak ljudi), od kojih je samo jedan - Black Thought - vokalista, a ostalih pet+ zaduženo je za bas, gitare, turntable, klavijature, duh (?!?), dok je frontmen benda i, uz Black Thought, najeksponiraniji član bubnjar ?uestlove. Znači, sastav poznat i u svijetu rock glazbe, što samo znači da su oni među sobom podijelili posao kojeg inače obavi sam producent jer su odlučili svoju glazbu odsvirati na "stvarnim" instrumentima. I, da se razumijemo, ovo ih ne čini unaprijed ni manje ni više vrijednima, nego su jednostavno napravili nešto na svoj način i napravili su to dobro.

Dok su prijašnji izleti The Roots u druge žanrove bili samo blagi doticaji, i to poglavito s jazzom i soulom, 'Phrenology' je, mada je to i dalje hip-hop album, preplavljen velikim utjecajima drugih žanrova - punka, psihodelije, soula i rocka. I raznorodnih gostiju je lijep naramak: Jill Scott, Nelly Furtado, Ursula Rucker , Alicia Keys, Talib Kweli i Cody Chestnutt sve su imena što izmamljuju jedno veliko "respect". Tako je za razliku od epohalnog live 'The Roots Come Alive' albuma koji je imao podjednako puno jazzaste pjesme stilom međusobno slične, 'Phrenology' je dom posve pjesama različitih - razlike variraju od pomalo starinskog hip-hopa u 'Quills' do punka u '!!!!!!!', od trodjelne psihodelije 'Water' do romantičnog soula u 'Break You Off', od spoken word propovijedi u 'Something In The Way Of Things (In Town)' do savjetodavne i umiljate 'Sacrifice' s Nelly Furtado ili nebeske 'Complexity' s Jill Scott, autoricom najpoznatije Roots pjesme. Ali, sve ove različitosti ne bi mogle smislom ispuniti album da svaka od pjesama ne nosi svoju energiju i zavodljivost te da svaka od njih nije savršeno, dijamantno izbrušeni komad eklektičnog hip-hopa crnaca sa stavom. I baš zato što ovi Philadelphia finest ne žive od prodaje albuma, nego od koncerata, mogu si dopustiti minimum kompromisa pa tako pokradu cijelu Rolling Stones karijeru gitarom u 'The Seed (2.0)', objavljuju na istom albumu pjesme od pola do deset minuta, a tekst jedne cijele - 'Waok (Ay) Rollcall' - rezerviraju za imena desetaka glazbenika i još se hvale kako su izostavili njih 230.

Za vizualan pop bend The Roots su možda malo predebeljuškasti, neobrijani i pre-4real (a pravu Ameriku tek moramo upoznati) pa kao prosječni afroamerikanci nisu lijepi za TV, tekstovima su premalo feel-good-emtivijevski, a glazba je suviše potresna da bi ju se tek tako ignoriralo. Svejedno, 'Phrenology' reda pjesme koje bi se svidjele domaćici, ali i one koje bi za uho zapele i revoltom nabijenom alternativcu. Spram budućnosti benda zloslutno djeluje ta brojka 100, koliko objavljenih pjesama imaju sada u karijeri, a ako im ovo i bude posljednje poglavlje, bolji kraj mogu samo još odsanjati.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
30. prosinca 2002.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR