![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Sony / Kondorcomm; 2001.)
Bendu se mora priznati i izvanredna naprednost - doslovce prije deset godine oni su svirali lijepi pop kakav ni danas nije zastario ni nazadan (osim možda nalo produkcija, što opet nije problem jer time glazba dobiva neizmjerno puno na šarmu). Impresivno je upravo to što su ovi Britanci radili plesnu glazbu s toliko ukusa da vjerujem da ni nekakvim akademicima ne bi bili ljigavi. I sve to godinama prije Moloko i Stereolab!
Nakon više od deset godina postojanja benda, Sarah “Anđeoski Glas” Cracknell te drugari joj Bob Stanley i Pete Wiggs osvrnuli su se unatrag i skužili da bi bio red skupiti sve singlove na jedno mjesto, što su napravili probravši sedam svojih albuma dodavši singlovima i još kojekakve pjesme “sa strane” (začinivši album takvim divotama kao što su ‘You’re In A Bad Way’, ‘Who Do You Think You Are’, ‘Nothing Can Stop Us’, ‘Mario’s Café’, ‘Sylvie’, ‘Lose That Girl’,…). Ni kolekcionari neće ostati zakinuti - na ovom su dvostrukom albumu skupljene 34 pjesme, koje sve skupa traju dva i pol sata (150 minuta ljudi, nije mala stvar!) što si inače dopuštaju jedino remikseri elektroničari. Upravo stoga je ‘Smash The System…’ možda malo teže u komadu preslušati s jednakom dozom interesa i uzbuđenja (zbog mrvicu lošijih dijelova s drugog CD-a skinutih s albuma ‘Continental’), ali je definitivno ambiciozno kao projekt, a kao krajnji proizvod - impresivno.
Na ovom se albumu sublimira sve što je bend radio - od početaka kada su postavljali temelje trip-hopa kad se nije znalo ni što je to, pa malo čak preko euro-popa (koji također kod njih zvuči - pa, više nego dobro), ali uvijek veselo i plesno, a nikad ne prelazeći granicu i ostajući s “prave” strane alternative, uljepšavajući nam živote klavijature/gitara danceom. Sve to u razuzdanoj, hedonističkoj i vedroj atmosferi zabavnog i sofisticiranog pop benda s prekrasnim melodijama koje su nešto najbliže snu što ljudski glas može proizvesti. Volimo ih!
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||