Preslušao
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

albumi.tjedna

Madredeus: Antologia
Eminem: The Marshall Mathers
Sonic Youth: NYC Ghosts & Flowers
Deftones: White Pony
David Holmes: Bow down to the Exit Sign
Razni izvođači: Talkin-inside the beat
Björk: Selmsongs

Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Nije nažalost nimalo tipično da se na hrvatskom tržištu pojavi album koji bi bio moderan (u smislu praćenja svjetskih trendova), a još k tome i slušljiv. Dva repera, Baby Dooks i Bizzo čine zagrebački bend Sick Rhyme Sayazz koji je upravo objavio svoj prvi album Lovci na šubare. Postalo je gotovo standard da se hrvatski reperi prvo afirmiraju (koliko je takvo što u ovakvoj sredini uopće moguće) suradnjama s manje ili više poznatim hrvatskim izvođačima, a tek onda objave album. Iznimka nisu ni SRS; surađivali su s Dinom Dvornikom, Divasicama, bizarnim rap dvojcem Neredom i Stokom, a imali su i tu čast da nastupe kao predgrupa Public Enemyiju na njihovom nedavnom koncertu u Ljubljani.

Vrlo inertna hrvatska glazbena scena je ujedno i poprilično nazadna te se njeguju kojekakvi ultraarhaični oblici rock'n'rolla kao što je recimo nešto što se zove vrlo rock; da, da, dobro ste pročitali - vrlo rock, ili već tako neke milijunte inačice bendova od prije trideset godina, dok se štogod svježe treba povečalom tražiti. Da raščistimo jednu stvar; nije smisao sviranja moderne glazbe u tome da se onaj tko se njome bavi želi praviti važan time kako je opako moderan i u trendu. Prisjetite se trećeg razreda srednje škole i lekcije iz hrvatskog o okolnostima nastanka realizma u književosti. Znate ono: brza industrijalizacija, strašan rast gradova što je rezultiralo odvratnim životnim uvjetima za mnoge. Tada, nakon naivnih djela romantizma nastupaju oni, recimo to tako, društveno angažirani koji su opisali svijet kakav stvarno jest ne bi li ga pokušali promijeniti. To su bili ljudi u kontaktu sa svojim vremenom i njegovim potrebama.

Kod hrvatskih je rokera problem u tome što nemaju baš sluha za svoje vrijeme, kod njih se ne radi o nadgradnji rocka, oni jednostavno jako vole par starih bendova koje pokušavaju što je vjernije imitirati, a zaboravljaju da su i ti bendovi bili odraz svog prostora i vremena za što ovi naši uglavnom nemaju osjećaja. Tu su zato ti hrvatski reperi. Dobro, nije baš pretjerano simpatično njihovo poziranje na tragu onih zapadnoobalnih američkih repera sa hrpom žena, bazenom, skupim autom, ali Sick Rhyme Sayazz su oslobođeni tog kompleksa i poprilično su u kontaktu sa svijetom oko sebe. Njih dvojica, sudeći prema tekstovima pjesama, puno, vjerojatno i previše, vole droge i žene, što nije naročito originalna spika, ali su dovoljno duhoviti i pametni ne bi li takav pristup okrenuli sebi u korist.

Uostalom i album se zove Lovci na šubare što su preveli na engleski kao Pussy catchers... "U sivoj šimu živi stara baba / Unuka joj ko mala žaba / Tusti vuk ljut ko luk, a zlatna ribica na škrgi ima gljivica / Pogledajte samo medu bucu, stari zmaj popije more u jednome gucu / Pčelinja guza sva je od meda / Suvo meso, ovčica i bijeli deda, koji te geda - koji te geda" je karakterističan izvadak s albuma, uvrnut i smislen, a pripada Čiča miči. Čarobna frula je još jedna od himni marihuani, a drugo gledanje na drogu daje 'Puca me špica' - ne valja mi život, ali bitno da imam droge pa da se totalno izgubim iz svijeta.

Vjerojatno ste čuli vic o ribiču koji je jako pretjeravao kad je prepričavao svoje ribičke pothvate, a volio je rukama dočaravati veličine riba koje je ulovio. Zbog toga su mu zavezali ruke, ali se on snašao pa je spojio vrške ispruženih prstiju i tvrdio kako je riba koju je upecao imala toliko oko. Eto, o tome su Lovačke priče. Ozbiljna ima krasnu mandolinsku podlogu uz blagi drum'n'bass ritam, a pokašava dokazati predskazanja iz Otkrivenja. Depresivno i inteligentno. No, neće nas tako lako pustiti na miru, nakon nje je Nuklearna, brutalno i duhovito gledanje na budući svijet nakon nuklerane katastrofe.

Neka govore stihovi: "Eto žohara, bit će mi guba novi nakit kad na usta moram kakit... A bili mi je lijepo kad sam ribi jeo krilca / U reaktoru petom miša černobilca". Mamuti je spomenikić uličnom životu i polaganju životne škole, slobodno čitaje naziv odvojeno - Mamu-ti. Dobre pjesme srećom čine većinu ovog albuma, ali tih nekoliko crnjaka znatno kvare sjajan dojam: Dame biraju primjerice je vrlo jadan r'n'b, Sex je kao loša nova odjavna špica Boljeg života. U Must Know (About ZG); zar opet lokalpatriotski ispadi, dajte ljudi nabavite si modem! Ove su se pjesme našle na albumu vjerojatno zato što su htjeli na jedno mjesto staviti što je moguće više toga ne bi li podsjetili na stvari koje su prije tradili što je oprostivo jer se ipak radi o debutu, vjerojatno im i je bilo žao baciti pjesme oko kojih su se potrudili, a upravo su to trebali napraviti. Ove pjesme osim kvalitetom i stilski jako odskaču od ostaka albuma. Ne bi bilo loše ni da nema toliko prijelaza među pjesmama u kojima uglavnom netko nešto bezveze priča. Bez svega nabrojanoga bio bi ovo izvrstan album od 13 pjesama i ugodnih četrdesetpet minuta, dok je ovako malo predug, "samo" dosta dobar i pažnje vrlo vrijedan. U svakom slučaju, za prvi album i to još hrvatski zaista obećavajuće, a za glazboljupce ohrabrujuće.
Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR