albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Možda je ključ u onoj silnoj toploj vodurini koja se zagrije i bez bojlera ili u previše kitovine, ali štogod Island od glazbe da ponudi u najmanju je ruku vanstandardno, a najčešće poprilično bolesno i nama južnijima od njih daleko i premalo razumljivo. Sigur Rós su jedno od posljednjih otkrića (nakon njih pojavili su se još elektroničari Múm) i bend zbog kojeg je fraza "blesavo k'o kupus" dobila još jednu dimenziju.

Sigur Rós svirali su pola desetljeća prije nego im je 2000. izašao album 'Agaetis Byrjun', najneobičnije neinovativno remek djelo s druge strane milenija. Taj album minimalistične klasike s Jonsijevim kastratovskim glasom i nekoliko usputnih rock instrumenata krenuo je kao početak nove rock-avangarde, a postao je utjelovljenje općenito alternativnog stava u glazbi da bi mu status bio okrunjen prvom Shortlist glazbenom nagradom, nečim što pokušava biti izraz pametnih i poznatih ljudi o tome što bi mi pametni i nepoznati trebali slušati. Nakon tog hvaljenog, navodno avangardnog i inovativnog albuma koji je zapravo bio poprilično neinovativan, Sigur Rós su napravili nešto što zaista jest avangardni potez za hvalu - okrenuli su se od provjerene formule drugijenca koju su mogli cijediti cijelu karijeru i pokupiti pare te svojim trećim albumom napravili su ono što nitko od njih nije niti tražio niti htio. Na ovom, matematički nazvanom albumu '()', imaju puno manje klasičnih instrumenata i nebeskih melodija u pametno-ugodnim pjesmama, a više vokala, gitara i sirovosti.

Bendov prvijenac 'Von' zapravo je bliskiji ovom zagradnom albumu svojim avangardnim pristupom, ledenom atmosferom i sporim temama koje se tromo razvlače kroz te pretjereno-minutne pjesme, ali '()' ipak nije toliko uvrnut i nemuzikalan. I upravo onog čime su Sigur Rós na drugijencu zaradili najviše bodova - melodija i instrumentalnih podloga - na '()' najmanje ima. Ovo je definitivno prvenstveno rock album, odsviran na dobrim starim gitari, basu, bubnju i klavijaturama, koji bi i bez tog anđeoski lijepog vokala prizivao slike letećih jednoroga, pedofilnih dobrih vila, patuljaka što se utapaju u ledenoj krvi bezosjećajnih ljudi te osjećaje monstruozne izoliranosti. Trivijalije vezane uz ovaj album vele da je sniman u praznom bazenu, da nema pravi naslov (mislim, zar je '()' neki naziv), da pjesme nemaju naslova (mada neki zakuci Interneta tvrde da su naslovi ovi - 'Vaka', 'Fyrsta', 'Samskeyti', 'Njósnavélin', 'Alafoss', 'E-Bow', 'Death Song' i 'Pop Song'), i da je dio pjesama otpjevan na metajeziku - bendovoj izmišljotini koja donekle počiva na islandskom (kao da bi išta skužili da je samo na islandskom), no najbitnije od svega su duboko emotivne slike u tih osam epopeja o frustracijama, strahovima, bijegu, nemogućnostima i stalnim pokušajima. Zato je i posljednjih 12 minuta zaokruženo u krešendu gudala i gitara jer takve emocije čuvati u sebi za duh bi bilo nezdravo, a po čovječanstvo opasno. Isplačite se ljudi; kod nas barem nije tako zima da vam se suze smrznu pred očima…

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
30. listopada 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR