albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Od početnih mističnih, mračnih i tendencioznih klavirskih pa do završnih pankerskih, neurotičnih, prebrzih, prašnjavih, prljavo produciranih taktova ovog albuma, Six By Seven su ono između - pop gitarski bend s toliko privlačnih pjesama da se svide prosječnom slušalelju, ali i isto toliko osobnosti da im je zagarantiran ostanak na granicu između underground scene (koja im sasvim dobro stoji) i masovne popularnosti (koja bi ih vjerojatno uništila). Nisu oni ni toliko inovativni i originalni, ali taj njihov (banalizirajmo) britpop-punk kojeg rade je njihov i u njemu su dobri. A, moglo bi ih se, da pojednostavim stvar, opisno smjestiti između Radiohead i Sonic Youth uz dodatak punk sirovosti. Okej, sad sam naveo dva benda koja spadaju među najveće, najbolje i najznačajnije iz prošlog desetljeća. To naravno treba uzeti s rezervom jer je uspoređivanje samo deskripitivne naravi - radi se o sličnosti u zvuku i pristupu glazbi, a ne razini kvalitete (odnosno, zvuče tako, al' nisu toliko dobri).

U počecima svoje karijere, odnosno u doba prvog albuma 'Six By Seven', na prvo slušanje su me bili strašno impresionirali, valjda zbog očite paralele sa Sonic Youth i sličnom pristupu polaganom, repetitivnom razvoju osnovne gitarske teme, a na drugom sam pak ('Closer You Get') ostao iznenađen količinom sirovosti i punka (ili mu možda nisam pružio dovoljno prilika?). 'The Way I Feel Today' je treći studijski uradak ovog Nottingham benda, koji je pred ovaj album postao četverac kad ih je napustio suosnivač Sam Hempton. Na trećijencu su zadržali punk pristup jednostavnošću pjesama, dok Sonic Youth čujem svaki put kad se jedan ponavljajući akord i silovanje gitare udruže u stvaranju drame zvane pop pjesma. Ali čujem pomalo i Radiohead (sad kad ovi praše po jazzu, elektronici i kloniranju valjda ima mjesta i za druge da budu rejdiohedični), točnije 'Electioneering' kada bi bila punkerskija.

U prve tri pjesme izmjene se tri lajtmotiva albuma - dramatičnost jednostavnosti na britanski okejkompjuterski način i kroz-nos vokal s daškom Oasis na otvarajućoj 'So Close', zatim britanski troakordni pop rock na 'I. O. U. Love', a na 'All My New Best Friends' izranjan lijena akustična melankolija na trećem singlu, ako o tome bude odlučivao kakav pametan management. Ondje gdje bi na 'The Way I Feel Today' mogla nastupiti dosada upada - brzina. Nije da im album nema nedostatke, koji se uglavnom očituju o presličnosti pjesama sa sredine albuma, ali lijek kojeg su Six By Seven uzeli zove se kratkoća - s 11 pjesama na albumu od 40 minuta blizu su eurovizijskih tri minute po pjesmi. Što je za bend koji dovoljno često zna izraziti osjećaje i stvoriti ljepotu ponekad i premalo, pogotovo kad rasturaju po energičnom dub-rocku u 'American Beer' ili kad zaljubljeno i nostalgičarski poje u 'The Way I Feel Today'.

Uvijek će Six By Seven ostati mali bend jer im za veći proboj nedostaje onaj zadnji korak u ljepljivoj melodičnosti kojim se pjesma usijeca na prvo slušanje te zato što nisu dovoljno originalni. Usporedivi su s mnogima, mada nisu zamijenjivi, ali opet mogućnosti su im u okvirima koje nikad neće probiti. Oni jesu jedinstveni u tom svom sirovom, ali bogatom pristupu indie rocku, no vrijeme nije na njihovoj strani. Nije da sad kopiraju nekog prijašnjega nego bi puno efektniji bili prije 5-7 godina. Ali i u ovom času ih je baš lijepo slušati. Njihova čar je upravo u tome što unatoč ne prevelikoj inovativnosti imaju svijet svog zvuka koji spaja alternativu i komercijalu dovodeći bend u čudno područje moćne jeftinoće s dovoljno lijepih melodija da se nađu na radijima, ali i nojzerskih lutanja da je savršeno lako izgubiti se skupa s njima. A i dalje sviraju po svom…

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR