Preslušao
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

albumi.tjedna

Madredeus: Antologia
Eminem: The Marshall Mathers
Deftones: White Pony
David Holmes: Bow down to the Exit Sign
Sick Rhyme Sayazz: Lovci na šubare
Razni izvođači: Talkin-inside the beat
Björk: Selmsongs

Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

(Geffen / Aquarius; 2000)

Nakon dvadeset godina sviranja Pink Floyd su, recimo, radili gluposti, Black Sabbath su oko te obljetnice bili dobrano rasformirani, dakako, izgubivši usput ono "nešto", Metallica sada, nakon otprilike isto toliko vremena, radi bezveze albume, a kao posljednje i idiotsku pjesmu za soundtrack drugog 'Mission Impossible', dok Sonic Youth u istom điru s istom beskompromisnošću i, što je najvažnije, na istoj kvalitativnoj razini objavljuju album - 'NYC Ghosts & Flowers'. Za njih kao da je to neko vrijeme za zastarijevanje - stalo. Dobro, ovaj album, fala bogu, nije pankerija u 'Confusion Is Sex' maniru, ali od 'Bad Moon Rising' daleko nismo.

I ne samo da su dobri stari Sonic Youth objavili dobar album dobrih starih Sonic Youth nego još i popunjavaju prazninu što su je ostavili Arab Strap i Mogvai. Naime, ovi su se blesavi postrokerski Škoti u zadnje vrijeme nešto ulijenili (ili umislili, s pravom) pa ne objavljuju po par izdanja godišnje, a budući ih lijepe glazbe željno uho ovih dana baš puno treba onda je zamjena u obliku Sonic Youth više nego dobrodošla. Doduše, tu sad već pričamo o odnosu kokoške i jajeta. Sonic Youth su stari pankeri koji sviraju noise već dvadeset godina i jedan su od najinovativnijih i najoriginalnijih bendova u američkoj glazbi uopće. Nisu oni sad okrenuli ploću i bacili se na post rock, ali su ga sasvim sigurno u zadnje vrijeme slušali i podosta toga naučili, da ne pričamo o tome kako oko tih velikih američkih jezera osim Sonic Youth životare Tortoise, Godspeed You Black Emperor! i slična ekipa, što nije beznačajna stvar. A s druge strane, ono što su Soničani radili još od početka osamdesetih je bio post rock prije post rocka, tako da svi ovi pobrojani bendovi u neku ruku stvaraju ili barem omogućavaju jedni druge. Mogu s ponosom utvrditi i da se na 'NYC Ghosts & Flowers' na mahove vrlo dobro razaznaje i Peach Pit, što ne znači da su ih Ameri pokrali jer ih garant nisu ni čuli, ali barem pokazuje kako i Hrvat svog konja za utrku ima.

Prvi kontakt s albumom je naslovnica na kojoj je slika 'X-Ray man' Williama S. Burroughsa, ludog pisca narkomančine, čijoj književnosti Sonic Youth komotno mogu poslužiti kao glazbena analogija. Ma, mislim, album je superička i sve su pjesme zakon. Dakle, šta; 'Free City Rhymes' zvuči kao da su Mogvai uglazbili rominjanje kišice, koja postupno prijeđe u pljusak uz grmljavinu, u 'Renegade Princess' čujemo prvo natuknice onoga što nas čeka, a onda... ošini po prašini. 'Nevermind (What Was It Anyway)' ima sjajan stih: "Boys go to Jupiter to get more stupider/ girls go to Mars, become rock stars", eto, sve u svrsi rime. 'Small Flowers Crack Concrete' je spoken word koji priča o posthippie Americi narkomana i poluludih murjaka, ono, standard. Umjesto da Doors odsviraju 'The End' Sonic Youth raspale 'Side2side', a odmah iza nje galopira prava glavorasturajuća brojalica 'StreamXsonic Subvay'. "The door was open but the way was not lit and there was no way out of my head" zbore nam pravo u nedovoljno predugoj 'NYC Ghosts & Flowers', ludilu od jednog i po akorda. Naslov završetka je 'Lightnin'' u kojoj samo Tom Waits nedostaje za mikrofonom, pa da bude odgovoreno otkud im takva pjesma.

Album nije revolucionaran ni za Sonic Youth, jer smo ovako što od njih čuli još davnih dana, a ni za glazbu općenito, mada se fino uklapa u trenutak, ali ima žara, uzbuđenja i pregršt one paranoidne melankolije koju samo soničani mogu proizvesti. Čak su odustali i od dramaturgije albuma dugih do sedamdeset minuta i vratili se lijepim običnim pjesmama koje traju koliko moraju i albumu od 42 najbolje minute koje ovih dana možete potrošiti na savršenu buku iz zvučnika. Sonic Youth su još uvijek ludi mada nisu mladi, a bend je ostao dosljedan svom nekomercijalnom i avangardnom izrazu iako postoje već ta dva desetljeća. Pa mislim, ne događa se to stalno i posvuda.

Sonic Youth su ostali Sonic Youth nakon toliko vremena, a 'NYC Ghosts & Flowers' je krasotica, što je uostalom oduvijek i bio njihov standard.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR