albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Neki će bivši nojzeri reći "u čovječe pa ovo je dobro", neki će budući nojzeri reći "u, šta je ovo? Ne, znam, al' je skroz dobro!", a neki će nesretnici sve skratiti na "ma, daj, šta je ovo".

Sonic Youth volim i poštujem. Volim ih jer rade glazbu bez ikakvih kompromisa sa publikom ili sistemom, glazbu koja od dana prvoga kad su bili Sonic Youth bili punkeri krši pravila sviranja rock instrumenata, a svo to vrijeme dok su postavljali temelje nekoj novoj glazbi bili su zanimljivi i na neku čudnu anti-foru popastični u svoj toj svojoj avangardnosti. Čak i da s muzičke strane nemaju pametne konstrukcije i nečuvene zahvate, Sonic Youth bi imali kemiju; ono nešto nedodirljivo i iracionalno što se čuje nakon tri takta pjesme i izdvaja poseban bend od prosječnih. Osim što ih volim strašno ih i poštujem (a bez ljubavi, to bi poštovanje bilo šuplje) zato što nisu prodali ideale nego su svih tih dvadeset godina postojanja ostali vjerni sebi. Kad zavirim u šezdesete i sedamdesete vidim bendove koji su stvarali povijest i onda su u trenutku kad su im popustila nadahnuća i zamirisali novci prodali dušu pa u osamdesetima i devedesetima srozali svoju glazbu na hitoidne reference na slavne dane. Od čega, naravno, nema boljeg načina za posrat se samom sebi na glavu. Ali, hej, treba i to znati. Sonic Youth su upravo suprotni tome - od početaka pa do sada nije se ništa promijenilo u njihovom neovisnom i inovativnom pristupu stvaranja glazbe - na 'Murray Street' ja čujem mrak jednog 'Bad Moon Rising' i nevinost 'Experimental Jet Set, Trash And No Star', ali opet čujem i masu toga što ću tek trebati shvatiti. A da ne znam kao činjenicu kako su Moore, Ranaldo, Shelley, Gordon i O'Rourke duplo stariji od mene vjerojatno bih već pomislio da su neka moja (naša) generacija.

Prošlog je ljeta suludi produktivni Jim O'Rourke dobio stalnu člansku iskaznicu benda i tako postao peti kotač i donio u bend to nešto uvrnuto i novo da bi bend zvučao kao oduvijek na tom svom šesnaestom studijskom albumu (ej, 16!). Krajem istog tog ljeta avioni su skretali s kursa i poprilično nam promijenili svijet, ali bend je opet ostao van aktualija i tek s naslovom albuma nazvanom po ulici gdje im se nalazi studio i gdje je pao motor jednog od spomenutih aviona prisjećaju se mračnog dana.

Moji omiljeni dramatičari u glazbi opet su napravili savršenu jednočinku s opet istim, ali uvijek drugačijim jedno-dvo-tro-četverominutnim gitarskim dionicama u kojima tih šest žica radi i melodije i skvičanja i ples i stres i sve što je odavno postalo žanrovska institucija koja se zove buka. Osim što nastavljaju po starom i sedam pjesama s ovog albuma konstruiraju u šesto-sedmominutne minijaturne dramice u kojima se uvod, zaplet, vrhunac i lansiranje u orbitu izmjenjuju govoto matematički, i cijeli je album posjet u teatar kroz zvučnike. Peta pjesma 'Radical Adults Lick Godhead Style' je taj vrhunac gdje se sukobljavaju emocije i instrumenti i u kojemu sve eksplodira pa uslijedi razrješenje kroz oproštaljke 'Plastic Sun' i 'Sypmathy For The Strawberry'. 'Disconnection Notice' je nekako najjednostavnija ovdje - europeistički rock bez skrivanja i s pregršt gitare koja isprobava baš sve i svašta što joj dođe. Ali svejedno se na kraju vrati na ono otkud je krenula. Da, da, to je taj najbolji noise bend na svijetu! Ono čuveno sitno prebiranje pojavljuje se na 'Rain On Tin', kao i Karen (nisam baš siguran da opet misle na Carpentericu) u 'Karen Revisited' gdje opet črčkaju po povijesti. Ali, gledajte, sve vam je to relativno - kao što bend na početnoj 'The Empty Page' lijepo autoironično kaže "These are the words but not the truth". Dakle šta - sumnjati treba!

Teški su i dalje ovi Sonic Youth, i nepristupačni, jako. Trebat će mi još vremena da se osjećam kao uz prijatelja s 'Murray Street', ali ako je jedina žrtva čista satisfakcija bolje mi je da ne gubim vrijeme.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
4. srpnja 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR