Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
SUNN O))): 'BLACK ONE'

(Southern Lord; 2005.)



Sunn O))) su ona točka u ekstremnom metalu u kojoj smiješne, djetinjaste teatralnosti prelaze u uistinu zastrašujuće, uznemirujuće sonično iskustvo. Gitara Stephana O`Malleya i bas Grega Andersona po šesti put u pet godina tvore većinski dio izraza ovog benda nazvanog po pojačalima koja su koristili njihovi heroji i pioniri ovakvog zvuka Earth.

Ironično je da je 'Black One' sa svojih sedam pjesama u nešto više od sat vremena najkoherentniji i najprijemčljiviji njihov rad do sada jer za većinu slušatelja ovo je i dalje potpuno neprohodan teritorij. Za razliku od prethodnih izdanja na kojima su bass i gitara tek ponekad bili nadopunjeni bubnjem, a još rjeđe vokalima, ovdje su na više od polovice pjesama prisutni death vokali gosta Malefica, zakopani u neprepoznatljivoj smjesi reverba i distorzije, dok potpuno odsustvo ritma stvara dojam neprekidnog i beskonačnog ništavila.



Kao i dosad, O`Malley i Anderson zamjenjuju metalska sredstva izražavanja poput rifova i solaža feedbecima i niskim frekvencijama kojima stvaraju spore droneove koji oblikuju zvučnu sliku pakla kojeg malo koji black ili doom-bend može dočarati. Njihov samoprozvani power ambient počesto ostavlja muku u želucu i osjećaj tjeskobe. Reducirajući svoju glazbu na ograničena stilska sredstva oni unutar minimalne forme vrlo često postižu maksimum.

'Sinn Nanna' otvara album kratkim droneom sastavljenim od frekvencija basa i gitare te gostujućom elektronikom avangardnog skladatelja Orena Abarachia koja ukrašava još neke dijelove albuma. 'Cursed Realms (Of Winterdemons)' i 'CandleGoat' predstavljaju vrhunac spajanja Maleficovih vokala s Sunn O))) strukturama u kojima njegov urlik iz smiješno grotesknog prelazi u vapaj nemoćnog očajnika zatočenog u nezamislivo tijesnom prostoru. 'Cry For The Weeper' je instrumental idealan za soundtrack horrora u kojem ne postoji glavni negativac, nego se sve odvija u potpunom mraku bez žive duše na vidiku. 'Báthory Erzsébet' ide još dalje u tom smjeru, samo ovaj put opet s Maleficovim vokalom koji zvuči kao da je izvučen iz najdubljeg grotla pakla.

Možda je pretjerana tvrdnja izdavača da je ovo najmračniji album Sunn O))) kad ni prethodnik naslovljen 'White2' nije bio ništa veseliji, ali je istina da ova glazba postiže efekt užasa i tjeskobe koji većina drugih bendova u žanru promaši inzistirajući na pukom aspektu šoka. Sunn O))) su najuzbudljiviji upravo onda kad su najminimalniji i za mene predstavljaju glazbeni ekvivalent 'Alienu' Ridleya Scotta u kojem je monstrum najstrašniji kad ga nema, dakle bitna je efektna upotreba osjećaja opasnosti i prijetnje, a ne strahote koja potencijalno slijedi. Ovdje imamo posla s upravo takvim majstorima suspensa.

Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
9. prosinca 2005


Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
Online

Ideologija

Ime, povijest i diskografija benda

Izdavač