albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Različiti su načini kojima jedan bend dolazi do pjesama koje će staviti na album. Jedna od opcija je da se napravi puno pjesama i onda se odaberu najbolje za album. Tako je bilo i sa System Of A Down kada su radili na svom drugom albumu 'Toxicity'. Nakon 1998. godine i odličnog prvijenca, malobrojni fanovi u Hrvatskoj budno su iščekivali što će biti sa ovim bendom. Nikada neću zaboraviti kad smo moja ekipica i ja prvi put čuli System, a pogotovo kad smo čuli da će doći u Zagreb. Nažalost, bili smo mali i glupi i zbog Slayer koje nismo voljeli, a kojima su SOAD svirali kao predgrupa, nismo otišli. To još dan danas mnogi od nas ne mogu vjerovati. A danas kad su na putu da postanu jedan od najvećih bendova svog stila, još više plačem. Na žalost, tu ne završava moja tužna priča vezana uz System, no o tome jednom drugom prilikom.

'Toxicity' ih je promovirao na najbolji način, a završnih četrnaest pjesama odabrali su od tridesetak napravljenih. Kao što se to uvijek (slučajno) dogodi, netko im je ukrao ove ostale pjesme iz studija, koje su se od tada mogle naći u sprženoj verziji na njihovim koncertima po Americi pod nazivom 'Toxicity II'. Krajnjim naporima Pijuna i Kralja Breeda u Hrvatskoj, dokopao sam se tog primjerka. Nemasterirani CD sa petnaest pjesama, od kojih su neke zapravo ideje, bio je dostupan mojim ušima prije nego li je izašao ovaj album, koji se uopće i pojavio jer su System rekli dosta. Odlučili su izdati album koji bi imao karakteristike b-strana. Je li ta zavrzlama unaprijed namještena da bi se zaradilo još novaca, ne znamo, no istina govori da iza System stoji Streetwise, jedna od najjačih kuća za promociju. A i ne bi bilo prvi put da netko ovako što napravi. Ako je sve to i istina to ne umanjuje vrijednost ovog benda.

Ovdje možete naći šesnaest pjesama od kojih sam ja na onom ukradenom CD-u već čuo trinaest. Pjesme sada imaju mastering koji ih odjednom učini popičnim za razliku od pankerskih iz rupe, kako su prije zvučale. Na svakoj su dodatno snimani prateći vokali i ima ih hrpa, sve je jako uljepšano - totalni pop. Nema tu nikakvih Slayer, pop vokal ubija, od punk gitare napravljena je razarajuća, ali sve na najkomercijalniji način. Volim ovaj bend i ljude oko njih jer ne samo da su uspjeli zeznuti i od sebe napraviti ono što nisu bili, kao i većina bendova, nego su dobili i glasove zatucanih metalaca koji preziru moderna strujanja najomiljenijeg im pravca. Takvima su System Of A Down jedini bend tog stila koji su im, kao, OK (System su vas samo zeznuli, oni su još jedan veliki američki pop proizvod). System će sad Americi, uključujući ovaj i 'Toxicity', prodati trideset pop-metal-punk pjesmica. Ovo je zbilje super potez, jer sad kad ovdje imamo ovako uljepšane pjesme može se zaključiti da je 'Steal This Album!' samo malo manje kompaktan od 'Toxicity'. U svijetu gdje su borci za slobodu donedavno bili Sonyjevi Rage Against The Machine, System Of A Down su se dobro uklopili, no pošten je to bend koji nam ovdje ponovno donosi dobru mjuzu bez obzira kako je ona nastala.

Tvrtko Barišić
tvrtko@monitor.hr
20. prosinca 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR