Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
SYSTEM OF A DOWN: 'MESMERIZE'

(Sony/Menart; 2005.)



Česti su primjeri bendova kod kojih jednostavno znaš da određeno djelo više nikada neće nadmašiti. U kreativnom, komercijalnom, bilo kakvom smislu. Mora da je jebeno teško stvarati u takvim uvjetima. System Of a Down s 'Toxicity' su imali album koji im je obilježio karijeru i to se znalo već nakon nekoliko tjedana što je album bio na tržištu. To je taj osjećaj koji imaš kada prvi put čuješ albume koji definiraju izvođača - od 'Nevermind' preko 'Antichrist Superstar' pa do 'Songs For The Deaf'. Bendovi mogu nastaviti izdavati sjajne ploče, no onaj vrhunac ipak ostaje nedohvatljiv. Sumnje da je 'Toxicity' baš taj album koji će obilježiti SOAD karijeru ubrzo su se pokazale točnima. Nije bilo ozbiljnije rock tiskovine koja na kraju 2001. nije imala album na samom ili pri vrhu najboljih te godine. Album je dohvatio u prvom tjednu vrh Billboard liste, a vijest je objavljena ujutro 11.9.2001., nekoliko minuta prije napada na Twinse. Tiraže su bile fantastične, a album je izbacio i komplet od vjerojatno 3 najbolja single što je ovaj žanr ikada imao: 'Chop Suey!', 'Toxicity' i 'Aerials' kombinirano su vladali američkim radio i TV airplayom gotovo 18 mjeseci, puneći džepove amerikaniziranim Armencima i stavljajući teško breme na njihova ramena za sve buduće kreativne izlete.



'Steal This Album!' s neobjavljenim stvarima iz studija za vrijeme sessiona za 'Toxicity' samo je zadržao fanove budnima i napetima dok čekaju pravu novu pošiljku pjesama. Bome su se i pristojno načekali, a jedan od razloga je i uvijek probuđena kreativnost System kada ozbiljno zakorače u studio. Tako su i ovoga puta snimili više od 30-ak pjesama, te ih odlučili izdati na dva odvojena albuma s razmacima od 6 mjeseci. Strah od tih uvijek problematičnih duplih albuma pokolebao je nažalost i ove majstore, što je i jedan od većih minusa ovdje. Jer osjećaj je da su oni bili spremni na to, usprkos svih strahovima od tržišta i njegovih zakonitosti koji su jedno duplo remek djelo novije diskografije nemilosrdno samljeli ('Fragile' skupine Nine Inch Nails usprkos briljantnim hvalospjevima kritike prošao je grozno kod kupaca ). No vrlo dobra dupla ploča upravo je ono čime bi System mogli, ako već ne nadmašiti, a onda bar dostojno parirati prašini koju je podigao 'Toxicity'. Ovako je vani za sada samo 'Mesmerize', prvi od albuma blizanaca kojega će braco 'Hypnotize' slijediti krajem godine.



Tek nešto više od pola sata muzike stavili su momci na ovaj album, a u slučaju živahnih, pankeroidno popičnih i plesnih bendova kao što su SOAD, ta minutaža topi se u ušima nevjerojatno brzo, pa se album bez problema može vrtiti i desetak puta na repeatu bez trenutka dosade. 'B.Y.O.B.' prvi je singl i kombinira najbolje elemente iz dosadašnje pjesmarice System, što je uvijek i slučaj kod bendova koji na najavnom singlu žele zadovoljiti i najstariju bazu fanova, kao i one koji su se za bend zalijepili nakon pojačane radio komercijalnosti. Tako da se ovdje opet malo šutamo, pjevamo zagrljeni, vrtimo se u krug pijani, a cijela paleta utjecaja od Black Sabbath pa do Dead Kennedys prostruji kroz nekoliko minuta ovog bombastičnog single. 'Revenga' i 'Violent Pornography' klasični su System hitoidni komadi pop metala, a predvidljiva 'Cigaro' vjerojatno je najlošija ovdje. No tek kada se sredinom albuma pojavi sjajna 'Radio/Video' jasno je da momci bisere čuvaju za sam kraj, tako da je završnica albuma u najmanju ruku fenomenalna. Od posljednje 4 stvari, čak 3 spadaju možda i u sam vrh kataloga ovih momaka. 'Question!' ima refrenčinu za prste polizat'; pravi balkanski metal sa suzama u očima. 'Sad Statue' mogao bi razoriti radio i TV kanale dobije li priliku u obliku single, a slijedi ju solidni mali bizarni komadić pseudo metala 'Old School Hollywood'. Posljednja ovdje, 'Lost In Hollywood', predstavlja vrh modernog rock autorstva u ovome trenutku i tu nema rasprave, ali baš ni jednu sekudnu. Jer samo najveće stvarčine su u isto vrijeme crnohumorno smiješne koliko i tužne, samo najveće mogu biti žestoke iako se distorzija ne pali i samo zbog najvećih lud si k'o kurac 3 dana za redom i jedva čekaš voziti se autom po gradu dok je na cijeloj jednoj strani kazete samo ta stvar. A 'Lost In Hollywood' ima sve to puta deset.



Najveći novitet na 'Mesmerize' je potpuno preuzimanje svih konaca u ruke od strane gitariste Darona Malakiana. Iako se i prije znalo da je on šef iz sjene, ovoga puta sjene više nema. Ako ne čak i više, onda Malakian u najmanju ruku pjeva isto koliko i Serj, te zajedno stvaraju najbolje harmonije na koje danas možete naići u svijetu bučnih gitara. Malakian također sam potpisuje svu glazbu na albumu, dok se na pola stvari pozabavio i lirikom, a na ostaloj polovici pero je prepustio Serju. Svirka je standardno na nivou: precizna, moćna, režuća i plesna. Produkcijom se bavi stalni suradnik banda Rick Rubin, što je samo po sebi dovoljna garancija da mjesta sumnji nema.

Ovo nije 'Toxicity', nije ga nitko ni očekivao. Ali je poletan i originalan komad modernog metala koji jednako fino sjeda pankerima, metalcima i onima kojima je narodno pri srcu. Ovo u gotovo jednakom omjeru zadovoljava potrebe onih koji od glazbe očekuju puno, ali i onih koji ju slušaju samo onako usput. A to je rijetkost, velika rijetkost. Da su imali malo deblja muda i odlučili se za duplu ploču, tko zna, možda bi ocjena sezala i do granice odličnoga. Ovako je "samo" vrlo dobro.

Mario Grdošić
mario@monitor.hr
16. svibnja 2005.


Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
Online

Službeni site

Traženje dubine

System Of MTV

Lirika

SOAD Vs cenzori

Priča bend o novim albumima

'Steal This Album!'