albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

U savršenom svijetu Talib Kweli bio mi među poznatijim reperima, a 'Quality' bi bio jedan od najkomercijalnijih albuma, s hitovima koliko je i pjesama na albumu. Ali svijet nam je usran od glave do pete pa je 'Quality' za komercijalnu scenu nekako prečudan, a za underground prepompozan i slatkast.

Budući da je Kweli karijeru započeo suradnjom s Mos Defom kroz projekt Black Star i Hi-Tekom kroz Reflection Eternal, oba izvrsna i slabo poznata albuma, sigurno bi i 'Quality' bio zakon album da se Kweli odluči raditi s bilo kojim od njih dvojice. No, on se okrenuo od sigurnog statusa underground dragulja kojeg je mogao gajiti bez kraja i konca i odlučio je okrenuti cijev pištolja sebi u sljepoočnicu i pritisnuti obarač komercijalnosti. Da je objavio još deset albuma, što s ovom dvojicom, pokoji s nekom od pametnih r'n'b djeva, rajom iz Roots i možda s kakvim njujorškim jazzerima sigurno bi bio hvaljen i navodili bi ga kao tipa koji se drži undergrounda, a svo vrijeme je dobar. Ali ne, on je napravio upravo suprotno pa mu prvi solo album nije producirao jazzu sklon Hi-Tek niti netko s te underground scene, nego je pozvao sve same big shot tipove kao što su Jay Dee (radio s Janet Jackson), Megahertz, DJ Quik, Ayatollah i DJ Scratch. Fundamentalisti mogu reći da je prodao dušu, ja kažem da ima svako pravo približiti svoju poruku širokim masama i ne vidim što je loše u tome što mu se pjesme uklapaju na MTV. Uostalom, mainstreamu su nužni ljudi koji osim što repaju, nešto čak i kažu. Loša strana tog pristupa ta što 'Quality' nije skladna cjelina ujednačenih pjesama slične atmosfere, odnosno zaokruženi album, nego niz od 15 pjesama, različitih i odvojenih od ostalih, a kad i koje ne bi bilo, ne bi album bio puno poremećen (ali 'Gun Music' bolje da je netko škartirao prvom prilikom).

Ono od čega Kweli nije odustao su ozbiljni i politici usmjereni tekstovi - o Americi nakon 11. rujna, predsjedniku nesinzibilnom za svoj narod, oružanom nasilju, licemjerstvu, položaju crnaca, dok su mu pozitivniji trenuci o rađanju njegovo dvoje djece te stvarima koje nas svaki dan guraju kroz život. Iskorak koji je Kweli napravio je taj da su mu ovi tekstovi odjenuti u zabavljačku i laganu glazbu koja se lijepi za uši, bilo da se radi o agresivno hitoidnoj gitarijadi 'Rush', gospel ljepotici 'Get By' zbog koje žalim sve koji iz predrasuda ne vole hip-hop, romansi 'Guerrilla Monsoon Rap' s Black Thought i Pharaohe Monch, hrabroj i melankoličnoj 'The Proud', ili bolnoj 'Where Do We Go' s Res za plačljivim refrenom.

Vjerujem da nacija od milijun pripadnika ne bi mogla uvjeriti ljude koji misle da je hip-hop idiotska muzika jer nakon što uključe TV vide ljigavog Ja Rulea, a jedan tako snažan dojam s debelim argumentima koji vrište s ekrana zahtjeva protuotrov. Talib Kweli možda nije mesija koji će preobratiti nevjernike, ali sigurno je apostol koji širi dobru riječ na svima razumljiv način.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
7. veljače 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR