albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Iz nekog čudnog razloga minimalno svaki drugi bend u Hrvatskoj svira reggae ili eventualno ska. Možda zato što zvuči najbliže moguće utopiji i pruža neku bezbrižnost, reggae, ili u friškijoj varijanti dub, čini zapravo okosnicu scene. Rap se s druge strane puno manje radi i sve manje objavljuje, ali je bio puno poznatiji, srećom. Ali, jadan, dok se u normalnom svijetu sve bolje prodaje, sve ga je više i sa svih strana ugrožava rock kao vodeći urbani žanr, kod nas je na samrti.

Ja na hrvatskim radijima svaki dan slušam hrvatski rap, a da ne čujem nijednog glazbenika. Svaki sat barem koja minuta je reperska, ali rap pjesama bogme niotkuda. Sav rap na HR-radijima je u reklamama i tih reklama je na stotine. Za telefoniranje, traktore, bankovne račune, praškove, sajmove i nagradna igre rap odlično posluži u svrhu prodaje. Kao takav je na razini pijane seoske zabave s puno masne svinjetine, nafilan je priglupim asocijacijama i grozomorno je karikatural, a nitko da mu posranom stane u obranu. The Beat Fleet su s 'Maxon universal' stali na poziciju koja je opaki dvosjekli mač. Prilično su se odmakli od rapa kojeg im na prijašnjim albumima hrvatski reperi ionako nisu priznavali i sada su negdje u susjedstvu reggaea, a mjesto da repaju sad puno više pjevaju. S druge strane napali su upravo temelj trulog modernog društva - konzumerizam a pogotovo reklame. Jurišanje indiferentnim i pasivnim reggaeom na nebodere novca i prodaje šarenila djelovalo bi smiješno kad ne bi odavalo još jedan unaprijed zakazani poraz. Srećom pa nije cijeli album takav.

Dok su prva dva TBF albuma zvučala cirkusantski buntovno, energično i ogorčeno, bend na odlično naslovljenom trećijencu djeluje prilično pomirljivo i mlako, pomalo kao da im je zapravo svejedno za to o čemu pričaju. Ta zadimljena reggaeasta atmosfera govori "joj, nije to u redu, treba nešto napravit...", a isti glas u isti čas odgovora "a da, istina, možda bi mogli nešto... sutra...". Manifesti toga su pjesme poput 'UV zraka' i 'Alles gut' svojim slavljenjem fjake i visenja na fotelji. Neka velika nada u njima ne postoji, nego vlada neka opća letargija i nezainteresiranost, zadovoljnost s time kako je.

Ali, s druge strane, od 11 pjesama s 'Maxon universal', 4 su ništa manje nego genijalne: 'Guzice i sise' su ovdje i kao najnormalniji erotski motiv a i kao predstavnik najiskonskija požude šta polaže temelje potrošaštva; 'Šareni artikal' svi ste čuli, svi se nasmijali i svi se ispjevali; nostalgična 'Heroyix' je o herojima nove, neratoborne generacije i cilja dalje od svijeta reklama ("heroji, ne treba nam puške ni pištolji, samo čisto srce i ničeg se ne boj"); 'Masovna hipnoza' o slušanju naredbi reklama s 12 minuta završava album na granici narodnjačkog transa i trip-hopa što će ubuduće odlično poslužiti za zatvaraje koncerata. Uz dodatak simpatičnih 'Nostalgične' i 'Papilove', bio bi ovo odličan EP. Druga strana medalje su one "sve-je-dobro-moj-pobro" pjesme i puno mlohavih podloga te još dvije prilično nefokusirane. A lagano mi nedostaje i iznenađenja - prije je pravi doživljaj bio slušati stvar i čekati da te iznenadi kakav prastari sempl, dok ih je ovdje tek dva.

TBF su bili jedan od rijetkih naših bendova koje se moglo staviti uz bok stranjskima i gledati ih kroz iste standarde jer su ih oni sami držali na visini. Sad su počeli sami padati već viđenim stavovima o konzumerizmu pa i stereotipima. Kažu oni "Zaradim, trošim, ja sam dobar konzument/Napijam se skačem, ja volim nogomet", kao da su rad i rasipanje love ograničeni samo na "neke", odnosno glupe koji nisu skužili kako funkcioniraju stvari. Najkritičnije je to što TBF ne prihvaćaju sebe ozbiljno kao dio mašine jer ne postoji front između "njih" i "nas", odnosno onih koji kupe lovu i nas kojima se uzima. Apsolutno svi mi smo ti koji imamo koristi od konzumerizma i trpimo njegove loše strane. TBF sjede na kavi i to kritiziraju. I snimili su album o tome koji nažalost nije naš 'Blue Lines' jer je premalo moćan, nego je samo simpatičan, a mogao je biti barem urnebesan.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
3. kolovoza 2004.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR