Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
THE DRESDEN DOLLS: 'YES VIRGINIA...'

(Roadrunner/Dinaton; 2006.)



U filmu 'Cabaret' Boba Fossea glavni likovi u filmu bježe s poludjelih ulica predratnog Berlina i pronalaze razum u ludilu koje pruža kabaretska predstava. Pogledamo li u povijest pop - glazbe primijetit ćemo kako je u vremenima u kojima je svijetu prijetila opasnost od ogromnog sukoba najpopularnija bila upravo eskapistička glazba, bez obzira bili to rani Beach Boys i The Beatles prije uključenja SAD-a u vijetnamski rat, bio to sintetički pop Madonne i Michaela Jacksona za vrijeme hladnog rata, ili hip-hop i r 'n' b prije... e, pa još ne znamo u što će situacija na istoku eskalirati. Eskapistička glazba služi današnjoj populaciji na isti način na koji je cabaret služio likovima istoimenog filma, da na trenutak zaborave brige i pobjegnu nekamo daleko.



Upravo su The Dresden Dolls, zajedno s Barbez i Gogol Bordello, bili glavni predstavnici cabaret - popa, u kojem je nasljeđe vodvilja miješano s nasljeđem pop glazbe. Iako je pravac na papiru izgledao izuzetno zanimljiv, u stvarnosti to nije bilo tako. Prvi, eponimni album The Dresden Dolls donio nam je prekrasnu i suludu pjesmu 'Coin Operated Boy', nekoliko zanimljivih melodijica i ništa više. Srećom, Dolls nisu bend koji bi ostao rob određenom zvuku ili žanru. Na njihovom novom albumu napravili su iskorak prema nešto konvencionalnijem popu koji na momente podsjeća na Dave Matthews Band, Tori Amos pa čak i na The Smiths. No unatoč nešto normalnijem strukturiranju pjesama, The Dresden Dolls začuđuju samom glazbom. Bubanj i klavir, koji čine gotovo sav instrumentarij Dolls, su iskorišteni na takav način da vam se čini da čitavo vrijeme svira punokrvni bend. Za to je dijelom zaslužna produkcija Seana Sladea i Paula Kolderia, a dijelom bubnjanje Briana Viglionea čije činele zvuče kao najdistorziranije gitare u svemiru.



Pravo blago ove ploče su uvrnuti stihovi Amande Palmer. Na posljednjoj pjesmi, 'Sing', Amanda izgovara stih koji je nit vodilja čitavog albuma - "Life is no cabaret". Upravo u tom trenutku daje nam na znanje da je sve ono što cabaret podrazumijeva, koliko god bilo važno za održanje zdravog razuma u teškim vremenima, jedna velika laž. Ovaj album je bolan pogled u zrcalo stvarnosti, a ono što Amanda vidi nije baš lijepo. Pjesme o promjeni spola, o izdaji, o bipolarnim djevojkama, prijateljima alkoholičarima, o naciji u kojoj djevojke plaču, a dečki masturbiraju su toliko životne da se osjećam uvučen u taj svijet bizarnih pojedinaca koje Palmerica koristi kao simbole za svu otuđenost, bol i usamljenost ovog svijeta. Sigurno je da u takvom svijetu ne možete boraviti dvadeset četiri sata na dan, no ponekad je potrebno podsjetiti se kako život nije zajebancija, kako je on smrtno ozbiljan te kako su životi lomljivi i treba ih paziti. Iako će pjesme na trenutke zazvučati cinično, mišljenja sam da je cinizam ovog puta rezultat nemogućnosti da se promijeni čitav svijet koji polako ide kvragu, i baš zbog toga me stihovi pogađaju direktno u srce te zvuče humano, puni ljubavi i weltschmerza.

Istovremeno poetičan, otuđen i klaustrofobičan kao 'OK Computer' Radiohead, i brutalan, iskren i usamljen kao 'Songs About Fucking' Big Black, 'Yes Virginia...' je jedna od najboljih ploča koju ćete čuti ove godine.

Hrvoje Frančeski
acumulator1984@hotmail.com
17. travnja 2006.


Copyright © 1996. - 2006. Internet MONITOR
 
 
Online

Službeni sajt

Dollspedia

Izdavač

Bend o novom albumu

Malo uvoda u DD