| |
THE FAINT: DANSE MACABRE
(Saddle Creek; 2001.)

Nema boljeg od otkriti dobar i uhu ugodan bend skroz slučajno - dođe ti CD u ruke, ti ga još slučajnije preslušaš i malo prijateljstvo s do jučer potpunim strancem započinje. Dojučerašnji stranac u ovoj priči je lijep mali band The Faint, čudni Amerikanci koji skroz fino spajaju old skul elemente electro zvuka s nepresušnog izvora osamdesetih godina, s modernom produkcijom i malim rock zahvatima. Ovaj, njihov drugi studijski album, 'Danse Macabre' kratko je i jasno djelo - 9 pjesama u samo 35 minuta, no sasvim dovoljno za dobar filing i ludi ples po sobi. Depeche Mode se, naravno, jako "čuju" na ovom albumu, a nisu ni New Order baš daleko. Za malo bolje upućene, recimo da ima i jako puno elemenata iz ranih dana skupina tipa Ministry ili Nine Inch Nails, samo ovdje s malo punkerskijih pristupom. No, The Faint na trenutke ipak najviše vuku na dobar electro metal benda Orgy, jer je boja glasa vokalnog soliste The Faint i Jaya Gordona gotovo identična. Razlika u cijeloj priči je samo to da Orgy prodaju jako, jako puno albuma, članovi im žive u raskošnim kućerinama i omiljena okupljališta su im Playboy Mansion, gdje si popiju pivicu s Pamelom i Fredom Durstom. S druge pak strane, članovi The Faint vjerojatno rade neke usrane poslove, gadno štede i skupljaju za novu glazbenu opremu, te tek kad im se sve stvari poklope, snimaju album.
No, eto, i to je život. Oba su benda dobra, ali im definitivno ne ide jednako dobro. Vi si svejedno probajte nabaviti The Faint. Pa tko zna, malo po malo, možda se baza fanova toliko proširi da si The Faint kupe kakvu lijepu kućicu. S još ljepšim studijom u podrumu. Pa snime još bolje albume. Mmm, to bi bilo skroz kul.
Mario Grdošić
mario@monitor.hr
Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR
|
|
|