albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Evo i ovaj moj vrabac na grani je skužio da je retro in, da je biranje po tatinim kolekcijama ploča put do stvaranja benda, kopanje po maminim ormarima oblačenje trendovskije od najskuljeg dućana, a sviranje nečeg inovativnog i posve novog potez na koji se odlučuju gubitnici. Dobro odabrati što ćeš iskopati iz kutije prošlosti, malo uljepšati, dodati glamura i besramno dizati neopravdanu famu opravdani su načini za stvaranje benda u 2002., drugoj godini novog stoljeća. I Amerika pa i Engleska je zemlja retroasta, i upravo od tamo nam najčešće dolaze antiglobalisti-hipiji na ecstasyju sa Strokes u plejeru, Abbom na ploči, Eminemon na MTV-ju i travom u kutijici iz Indije. Da, nije li lijepo u jednom vidjeti bivše neprijatelje?

Razlog zašto je revival (sveg živog) toliko uspio je zato što su stari žanrovi sad spojeni upravo s onim s čime su u prošlosti bili apsolutno nespojivi (i često u ratu) čime je simbolično pomirenje poslovičnih neprijatelja posve nevažno jer su ljudi prezauzeti muzikom. Tako su Strokes prljavi garažni rock učinili seksipilnim i gotovo šminkerskim, metalci prerađuju Jacksona i Madonnu, a reperi sempliraju Totoa. A The Music su iz davne prošlosti iskopali psihodelični rock i napravili mu točno ono što s njim nema veze - učinili ga veselim i plesnim. Možda se radi o nekim novim engleskim tripovima ili albanskoj travi, ali spektar boja Music se lagano ne pretapa, njihov svijet nije pet milja duga zmija - njihove boje skakuću od ludila, a zmija je na ulazu iza kojeg je subotnja disko-kugla s pločicama na kojima stoji "blues", "disco", "psycho", "country", "rock", "groove", "noise", "stadion". The Music su neinovativni, ružni, ne previše pametni i neoriginalni i hvala im na tome. Njih četvoro Engleza iz Leeds izgleda kao najružniji san 63-godišnje tete iz luna-parka, tekstovi im ne idu dalje od poziva na ples ('The Dance', 'Disco'), opisivanje stanja ('Too High', 'The Truth Is No Words') i nagovaranja na dobru staru zabavu u dvoje ('Turn Out The Light', 'Getaway' - Stooges dali rif Prodigy), ali njihov rawk ima najzanosnije rifove s nereligijske strane Spiritualized, atmosferu koju su Flaming Lips nazvali priprostom, i glas kojeg će se Perry Farrell pribojali da je njegov, da im nikakvi nesavitljivi kriteriji ne mogu ništa.

Odavno nisam čuo lošiji uvod u pjesmu od onog u 'Turn Out The Light, vidio naslovnicu prikladniju i bezvezniju od ove i neoriginalniji naziv benda od The Music, benda koji nekontroliranim psych-rockom u 55 minuta sirove iskrenosti iscrpljivanjem gitare pokosi indie-šmoklje što odsviraju koncert štimajući gitaru.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
13. listopada 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR