Preslušao
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

albumi.tjedna

Leila: Courtesy of Choise
Björk: Selmasongs
Madredeus: Antologia
Eminem: The Marshall Mathers
Sonic Youth: NYC Ghosts & Flowers
Deftones: White Pony
David Holmes: Bow down to the Exit Sign
Sick Rhyme Sayazz: Lovci na šubare
T.B.F.: Uskladimo toplomjere
Razni izvođači: Talkin-inside the beat

Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Jedne proljetne večeri sjedili su uz piće u Washingtonu Rob Garza i Eric Hilton, razgovarali pa odlučili da spoje talente i formiraju Thievery Corporation. Tipična priča, još je tipičnije da su obojica u mladosti slušali rock, punk i hard core, a svirali u kojekakvim nebitnim bendovima da bi otprilike oko punoljetnosti otkrili nešto egzotičniju glazbu - bossa novu, jazz, brazilsku glazbu, ali i jamajkanski zvuk. Nije zvuk jedino što njih dvojica vole s Jamajke, no vratit ćemo se još na to.

Pred snimanje ovog albuma Rob i Eric su dosta slušali filmsku glazbu iz šezdesetih, a ponešto i rijetke talijanske i britanske glazbe. 'The Mirror Conspiracy' je proizvod spajanja svega navedenog: bossa nove, jazza, hip-hopa, ambijentale i duba. Kao i njihovi europski pandani - Kruder i Dorfmeister, tako i ova dvojica vole ugodno šarenilo, zanimljivu i uzbudljivu, ali opuštenu i opuštajuću glazbu. Tu se opet vraćamo na Jamajku i do Krudera i Dorfmestera. Nije zvuk samo ono što ih (donekle) povezuje. Njima je, nema nikakve sumnje, dobar joint važan izvor inspiracija, a napušenost stanje u kojem vole raditi glazbu. 'Focus In Sight' možda, i 'Illumination' što se opuštenosti tiče, jesu iznimke, ali ovo je glazba stvarana od, i za ljude kojima je potrebno jedno dobro opuštanje i plutanje po oblacima tonova. Čak je i 'Samba Tranquille', unatoč navednom žanru, totalno opuštena. Vrlo zahvalna destinacija kod takvih pokušaja je srednji istok. Malo sitara, kakav ugodni ženski glasić, i tako blagi ritam kojeg kao da su se jedva usudili odsvirati, recept je koji se tamo uglavnom pronađe. Po njemu Rob i Eric serviraju pjesme 'Indra', već objavljenu 'Lebanese Blonde' koje ste morali negdje čuti, ili u, nama nešto bliskijoj varijanti 'Shadows Of Ourselves' koja naslovom govori dovoljno sama za sebe. Bossa nova navrati u 'Air Batucada', ima čak i malo funka u 'The Hong Kong Triad', dok je završetak 'Tomorrow' diskretni, jedva zamjetni drum'n'bass odzdrav.

Teško bi mi bilo reći da su Garza i Hilton u ravni s Kruderom i Dorfmeisterom, ta su i dvojica ipak prva klasa i na tronu su poprilično sigurni, uostalom, ovim amerikancima nije ništa skoknut do Jamajke, niti je Jamajki težak put do Washingtona, dok Kruder i kompanjon čekaju svoju inspiraciju da se dotegli s brda Turske, Pakistana, Albanije ili Maroka. Zbog toga se poprilično nabriju, pogotovo zato što ona mora do njih proputovati puno više država, kultura, ambijenata, klimatskih zona, čak. Jednostavno nemaju izbora nego da budu opsežniji i posvećeniji tome što rade. Ili drugačije rečeno - Thievery Corporation bi još i mogao poslušati kakav američki student, ali Krudera i Dorfmeistera se van Europe ne da izvoziti.

Nema boljega nego u ovako glupo vrijeme, društveno i klimatsko, okupirati vokmen vošingtonskim dvojcem i pretplatiti se na bezbrižni chillout. (****).

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR