albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Najveći problem benda Thursday su oni sami. Dok ostali o sebi pričaju najbolje i skrivaju manjkavosti, Thursday ne znaju sakriti svoje neuspjehe i probleme zbog čega ostavljaju dojam nekoga tko u sebe ne vjeruje, čime nam uništavaju razloge da mi u njih vjerujemo. No, ovaj bend ima ozbiljnog potencijala što je primijetio i veliki izdavač Def Jam koji ih je primio u svoje okrilje i objavio 'War All The Time' davne 2003. godine. To što im i novi album izlazi za istog izdavača čak tri godine poslije govori o vjeri koju šefovi imaju u ovaj bend, a i o kredibilitetu kakvo im jedno ovakvo ime daje. Njihova vjera omogućila je bendu i velikog producenta Davea Friedmanna da im da vrhunski zvuk kakav i zaslužuju.

Između ova dva albuma Thursday su se u biti bili raspali, da bi se njihov vođa Geoff Rickly predomislio i rekao da su još na životu. Onda je najavio veliki projekt koji je trebao izaći na dva CD-a. Usto je najavio i jednu pjesmu na kojoj bi se okupila reprezentacija ema s članovima Blood Brothers, Converge, Cursive i the Blackout Pact. Sve ovo je propalo i mogu reći da mi je drago zbog toga. Velika pjesma s velikim brojem izvođača mogla je ispasti kaotično i pretenciozno, a ideje za dvostruki album sabili su u 11 pjesama jednog CD-a, zbog čega nema dosadnog trenutka i album se rasipa odličnim stvarima.

'A City By The Light Divided' je donekle zadržao početnu ideju i dijeli se na dva različita dijela. Prvih pet pjesama nešto su žešće i brže, prijelazna šesta je instrumental, a ostalih pet komada su lakše i sporije stvari. Osim ovoga ostalo je i inicijalno nadahnuće iz pjesme meksičkog pjesnika Octavija Paza po kojoj je album naslovljen. Kako to Thursday gledaju poeziju koja nastaje iz pelena grada govori 'The Other Side Of The Crash/Over And Out (of Control)' u kojoj je prometna nesreća uzeta kao metafora ljubavne veze, na što se nastavlja 'Counting 5-4-3-2-1' koja govori o paležu začinjenom velikim refrenom. 'At This Velocity' o padajućem avionu nas vraća bliže vrištećim korijenima benda, a prvi dio albuma završava 'We Will Overcome', bendova poveznica s prethodnim albumom sa svojom anti-ratnom tematikom i većim-od-boga završetkom stvari sing-a-longom.

Drugi dio album je mirniji i melodičniji, možda i melankoličniji, a tekstovi apstraktniji. Tipična u tome je 'Telegraph Avenue Kiss' o poljupcu i vjernosti. Možda najočekivanija stvar je 'The Lovesong Writer', pravi mali ironični spomenik čovjeku koji piše najpatetičnije ljubavne pjesme s melodijama uz koje se lako zaljubiti. Još jedan od velikih Geoffovih velikih naslova pjesama je 'Autumn Leaves Revisited' završne i najdulje stvari na albumu o mjestu gdje lišće nikad ne opada. Kad bi netko drugi pjevao ovakve tekstove automatski bi bio predmetom sprdnje, ali ja si ne mogu pomoći i vjerujem Geoffu koji je očito veliki romantik i tužna dušica snažnog glasa.

Thursday su nakon ovog albuma još definitivnije na vrhu svog žanra (zvao se on posthardcore ili indie-emo), no nekome neupućenom ovo bi moglo biti nejasno, što i nije toliko čudno kod benda koji već deset godina gradi svoj identitet tvrdoglavo braneći svoju posebnost. Svejedno, dovoljno je nekoliko preslušavanja da povjeruješ u idealizam tekstova i uhvatiš polet i melodiju glazbe benda u najboljoj formi kojem vrlo malo fali da bude velik.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
26. svibnja 2006.

Copyright © 1996. - 2006. Internet MONITOR