albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Mike Patton je jedan od najvrijednijih, najplodnijih i najzauzetijih ljudi na planeti. Radi s metalcima, elektroničarima i producentima, ide na turneje sa svojim silnim bendovima/projektima, a još objavljuje paklenski dobru glazbu na svojoj izdavačkoj kući Ipecac (nositelji perjanica naših Albuma tjedna Isis i Dälek samo su predjelo). No, tu njegovu ličnost čine u osnovi dvije pojavnosti - jedan je razuzdan, na rubu razuma, jedva (samo)kontroliran, s granicama prisutnim samo kad ih krši; zapravo, više ignorira. Drugi je razumniji, shvatljiviji, jednostavniji Patton koji pomisli da svoje slušatelje i odluči se smilovati i ponuditi im nešto probavljivije. Mr. Bungle je u prošlosti bio taj Mr. Hyde njegove ličnosti, dok su Faith No More kročili razumom Dr. Jekylla. Sad kad su oba ova prošlost Fantômas mu je poligon za pražnjenje ludila i ispipavanje granica, dok je Tomahawk zona razuma. Za Pattona čak i prilično popastična zona razuma.

Kao što su Faith No More bili premalo veliki bend, a imali su sve potrebno za to , uz, doduše, višak premračnih tekstova, tako su i Tomahawk u mračnoj zoni rocka i ne smiješi im se popularnost. Mada ga, osim Pattona čine od reda veliki ljudi iz velikih bendova: Duane Dennison svira gitaru i stigao je iz Jesus Lizard (ĐizusLizard-obožavanje jedno je od najfanatičnijih kojem sam posvjedočio kod razumnih ljudi), John Stainer svira bubnjeve koje je mlatio u Helmet (core/metal/alt-rock/kako-god-hoćete scena nije vidjela tužniju priču neprepoznavanja naprednosti), dok je za basom Kevin Rutmanis iz Melvins (ne postoji bend koji je češće spominjan kao preteča grungea, pa čak i post-grungea, što god i to bilo). 4 Asa, reklo bi se u Hrvatskoj, a supergrupa je kovanica koju koriste s druge strane granica koja dijeli potrošački svijet od onog koji bi to htio biti. Dakle, imena - obećavajuća, album - ljetno mračan, prognoza - kako se Pattonu sprdne.

Iako je riječ o kumu svih otkačenjaka Pattonu, 'Mit Gas' sadrži prave ljetne pjesmice dostojne svakog kulurnijeg kluba - revolucionarski dub-rock plesnjak 'You Can't Win', valcer 'Desastre Natural' otpjevan na španjolskom te prvi singl 'Rape This Day', udaračinu na pola puta između Refused i Faith No More. Samo njen naslov drži bend podalje od naslovnice časopisa koji opet otkrivaju rock i punk. 'Birdsong' malo više zalazi u mračan svijet starog noisea, 'Rotgut' priziva pijani narko svijet rock'n'rolla, 'Capt. Midnight' je plesna elektronika s moćnim vokalom i bijesnom gitarom na refrenu, dok je ključan tekst 'Harlem Clowns' ponavljajuča rečenica "I don't know how to read notes'; no to su samo nijanse uravnoteženih 40 minuta modernog rock albuma (kojeg trenutno rijetko tko dobro, a neretroidno radi; akronimi QOTSA i APC skrivaju podjednako vrijedne). Glavna nit albuma je Pattonov histeričan i moćan melodičan glas te Dennisonova rifulozna gitara s noiseom u temeljima, dok je prevladavajuća atmosfera - sumrak.

'Mit Gas' je običan rock album, lagano alternativan, nimalo naporan, sastavljen od 11 pjesama uobičajene minutaže (ima i skriveni, a očekivani bonus track), bez umobolnih promjena unutar pjesama pa i albuma, s rifovima koji se provlače kroz cijelu pjesmu, ritmom koji s kraja nalikuje na onog s početka pjesme, melodijama koje je moguće pjevati pod tušem i tekstovima bez dlake na engleskom i španjolskom jeziku. Riječju - običan odličan album.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
23. srpnja 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR