albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Najljepša stvar u životu je kada čovjek sluša puno glazbe, puno dobre glazbe, te ga jedan dobar izvođač ili bend vodi do drugog dobrog izvođača, i tako u nedogled priča ide lancem koji nikada ne prestaje jer je dobre glazbe puno, samo treba do nje znati doći. Meni je skupina Tool, recimo, početak i kraj glazbene abecede, a zahvaljujući njihovom pjevaču Maynardu put me nekoliko puta do sada naveo na lik i djelo Tori Amos. Ovo dvoje umjetnika u privatnom su životu prilično bliski, slove čak za najbolje prijatelje među glazbenicima, tako da jedan upućuje na stvaralaštvo drugoga kada god za to imaju priliku. Tako sam davne 1996. gledao intervju sa skupinom Tool, gdje je Maynard među najdraže spotove uvrstio ‘Professional Widow’, a nekoliko je puta gostovao na koncertima Tori Amos, uglavnom pjevušivši njene pjesme uz autoričinu pratnju na klaviru. I tako sam ja s godina zavolio glazbu koju stvara Tori Amos, nabavivši veći dio njenog opusa koji mi je s vremenom sve bolji i bolji, i tko zna koliko će još bolji postati.

‘Strange Little Girls album je nakrcan sve samim obradama, koje su na ovaj ili onaj način zaokupirale pažnju Tori Amos, te je ona smatrala da im može udahnuti novi dašak glazbenog vjetra, odnosno pružiti im svoju originalnu interpretaciju. U tome je u potpunosti uspjela. Sve počinje s odličnom ‘New Age’, gdje joj glas zvuči tako toplo, veliko, iskreno i natopljeno emocijama i ljubavlju da je konačni rezultat totalni mrak pred očima. Ali onaj mrak od oduševljenja je naravno Eminemova ‘97 Bonnie & Clyde’, jedan je od vrhunaca albuma, pomalo spooky i perverzna obrada bazirana na odličnoj vokalnoj interpretaciji izbačenoj sasvim u prvi plan, s popratnim pozadinskim orkestracijama. ‘Strange Little Girl’ je prvi single i rijetka imalo "življa" stvar ovdje (ono, čak se može pustiti i u nekom klubu). Tori oživljava uspomenu na prastari hit Depeche Mode ‘Enjoy The Silence’ u svojoj mračnoj, tužnoj i do granica izdržljivosti sporoj obradi koja kao da je izašla iz Caveovog kataloga starih snimaka. Sljedeća na popisu odlično uspjelih obrada je ‘Time’ Toma Waitsa u kojoj se Tori transformira u nekakvog muškog pratitelja spomenutog kantautora, s zavidnim vokalnim dionicama koje su duboke i lijene, te je gotovo teško govoriti da čovjek stvarno sluša nježnu ženu kako pjeva. ‘I Don't Like Mondays’ ovdje se pretvara u laganu i slatku pjesmicu koja ima nekakav čudan božični ugođaj, možda zbog polusterilnog ritma u pozadini koji kao da se gega u ritmu paljenje-gašenje onih božičnih ukrasa. Super. Beatlesi oživljavaju u desetominutnoj obradi ‘Happiness Is A Warm Gun’, koja ima sve: nasemplirane govore političkih mrcina, atmosferu starih ploča i odličan vokal. Posljednja vrijedna spomena i možda najbolja obrada ovdje je ‘Raining Blood’ skupine Slayer, što samo dokazuje koliko velika umjetnica Tori Amos jest i kako joj ukus zalazi u apsolutno sva područja dobre glazbe. Nekadašnji metal klasik i obaveznu podlogu s većine brutalnih metal fešti Tori Amos pjeva s vokalom stare vještice, napola prijeteći, napola prizivajući sablasnu atmosferu stare napuštene crkve. Opasno, krajnje opasno.

Tori Amos je žena koja zaslužuje vašu pažnju. Cijene ju i klanjaju joj se svi važniji ljudi s glazbene scene devedesetih i današnjice, a sve zbog vrlo jednostavnog razloga - žena ima glazbu u malom prstu, a ono što izbaci van na svojim albumima vrijedno je svake sekunde slušateljeve pažnje. Ovdje se odlučila za najraznolikiji mogući opus od 12 obrada, od čega u barem 80% ostavlja sjajan dojam (ostatak je samo malo manje sjajan).

Mario Grdošić
mario@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR