albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Baš je nešto tmuran danas dan. Vjetar razara sve oko sebe, nebo je prekriveno crnim oblacima, oluja kao da se sprema, a ja onako bezvoljan smjestio sam se u svoju ofucanu fotelju sa šalicom vrućeg cappuccina u ruci i slušam nešto što je u jednu ruku transcendentalno, a u drugu tako famozno poznato, ali dovoljno karizmatično, zavodljivo i fascinirajuće da stvara neku ovisnost uživanja nakon perioda privikavanja. I dok su negdje na Otoku Zrinka i Ivana još pod dojmom nastupa Godspeed You Black Emperor! shvaćajući važnost i veličinu njihove glazbe u što smo se i sami mogli uvjeriti ovdje u Zagrebu nedavno, ja se, eto, nikako ne mogu odvojiti od novog diska veličanstvenog izdistorziranog-do-bola kaos benda iz Austina u Texasu, mjesta koji mi više zvuči kao neka prijestolnica countryja ili pak bluesa negoli nekog alternativnog post-punka!

Jason Reese i Conrad Keely suradnju su započeli još 1994. godine na Havajima, te su se nakon jednog određenog vremena preselili u Austin gdje su im se pridružili još Neil Busch i Kevin Allen i kroz razne nastupe grupa ...And You Will Know Us By The Trail Of Dead (mogli su smisliti nešto još duže!) se konačno formirala i ugledala svoju budućnost. 1998. godine objavljuju svoj prvi album, a godinu dana poslije i drugi - 'Madonna'. Oba albuma objavljena su pod nešto manje komercijalnijim etiketama Trance Syndicate i Merge da bi 2001. godine prešli u Interscope i objavili EP 'Relative Ways' kao svojevrsnu najavu ovog uratka kojeg sam nestrpljivo iščekivao posljednjih tjedana. Važno je naglasiti da bez obzira što su prešli na major label (kako to neki nazivaju Interscope) nisu izgubili ništa, već su i u produktivnom smislu popunili svoje nedostatke ostajući i dalje pri sirovoj produkciji.

Imamo glazbu koju možemo slušati od prvog slušanja zbog njene standardne konfiguracije i formata općenito, ali postoji glazba koja je načinjena u istom tom formatu, ali s mnogo drugačijim konfiguracijama, izmiješanim, pomiješanim, novim i starim i baš tu glazbu nećete progutati iz prve već će vam trebati nekoliko slušanja tek toliko da vam koliko-toliko sjedne ta buka. Nakon što prođete taj test, u vama se bude sva osjetila i počinjete istraživati svaki djelić te glazbe. Slična je stvar i sa 'Source Tags & Codes' benda, kažu svi, koji u svojoj krvi sadrži kao uzorak legendarne Sonic Youth, a pronalaze se i neke sličnosti s vokalom iz Sorry About Dresden.

Na ovom albumu nema ništa drugo doli fenomenalno ukomponiranih deračina bijesa, razočaranja, boli, melankolije i svih sličnih st/ranja što se aktiviraju kad vam meteori društva i okoline padaju na glavu, a vi ste u okovima i lancima slobodni tek da promatrate kako vas gaze. Svaka je pjesma bogata svojom plimom i osekom savršeno složena u jednu veliku kompoziciju bez prekida koja svaku pojedinu pjesmu odvaja zanimljivim preludijima studijskih efekata od samog početka kojeg čini 'Invocation' pa do završetka - šestominutne 'Source Tags & Codes'.

'It Was There That I Saw You' nadovezuje se na 'Invocation' sasvim lagano, onda puca, dovodi gotovo do samog vrhunca, ali onda najednom opet puca, vraćajući se na intro motiv da bi pri samom kraju eksplodiralo sve kao tempirana bomba. 'Another Morning Stoner' dolazi kao jedno olakšanje sa melodičnom gitarom koja se proteže kroz cijelu pjesmu gotovo jednomjerno. I baš dok se navikavate na 'Baudelaire' s prvim taktovima 'Homage' ne možete disati, u vama sve gori, poželite poderati svoje glasnice baš kao i pjevač, a onda naiđu 'How Near, How Far' i 'Heart In The Hand Of Matter' koje vam se urežu u cerebellum svojim catchy melodijama i opuštenijom atmosferom kako u samom instrumentalnom dijelu tako i u tekstualnom. 'Monsoon' se samo idejno nadovezuje na prethodne dvije pjesme, dok 'Days Of Being Wild' ima šarm 'Homage' i 'It Was There That I Saw You' u sebi. Stvari se postepeno smiruju sa 'Relative Ways' i 'Source Tags & Codes'.

Ma, ovo je album pun zbrke, promjena tempa, predivnih, melodičnih prijelaza uz na trenutke jednostavne gitarske rifove, na trenutke kompleksan i mističan na neki svoj čudan način pri finalima, popunjen u pojedinim pjesmama i pokojim klasičnim instrumentom - album jednostavno napravljen da se sluša i uživa i pije!

Odavno je već jasno da gluposti kao što su Prozac i Vicodin ne pomažu baš nešto previše, pa zašto onda gubiti vrijeme na nešto što vam ne donosi ništa, a uzima vam sve kad postoji glazba (ne očekujte ovakvo što da se baš zavrti u medijima) koja vam može pomoći u vašem psihičkom stanju, a ujedno vam stvoriti prostor za slobodno uživanje i istraživanje! Ja imam novi …Trail of Dead, a vi?!

Mario Marušić
marusic@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR