albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Čitajte pozorno jer ovo ću reći samo jednom: Tom Waits je faca.

Tom Waits objavljuje albume otprilike jednako dugo koliko sam ja na ovom svijetu i svo to vrijeme zadržao je jednak kultni status glazbenika kojeg se voli jer piše pametne tekstove, jer mu je glazba vanstandardna (iako možda ne previše inovativna) i jer je svo to vrijeme jednako dobar u tome što radi. Sad se promijenilo jedino to što je popularniji nego ikada i jer je po prvi puta u karijeri na isti dan objavio dva različita albuma - 'Blod Money' i 'Alice' na dva različita CD-a. Jedan s drugim imaju zbilja malo veze, osim što zajedno upotpunjuju cjelinu Waitsovog senzibiliteta luđaka i romantika.

Na 'Blood Money' je Tom Waits onakav kakvim smo ga - ljutim - znali prije deset i više godina, a 'Alice' je novi, nježniji i melankoličniji Waits kojeg smo upoznali s 'Mule Variations'. S obzirom da govori o poludjelom njemačkom vojniku iz 19. stoljeća koji je podvrgnut medicinskim eksperimentima nakon što se vrati kući iz rata i pronađe ženu s drugim muškarcem nije ni čudo da je 'Blood Money' grub, nemiran, sulud, pomalo histeričan - vražji. Nekako u maniri 'The Black Rider' i 'Bone Machine'. Vrlo kratki tekstovi pjesama vrzmaju s oko poprilično turobnih misli: kao recimo u otvarajaćuj 'Misery Is The River Of The World' kad kaže "If there's one thing you can say about mankind / There's nothing kind about man", ili pak u 'Everything Goes To Hell' kad ne posebno duboko, ali u skladu s filingom albuma kaže "I don't believe you go to heaven when you're good". Tu i tamo se dogodi neki pozitivan trenutak kao 'Coney Island Baby' koja završava isto gdje i 'Innocent When You Dream'. Dobar stari Waitsov ples s vragom ovdje je 'God's Away On Business', zla komadina otrovnog dijaboličnog valcera. Pa i 'Calliope' nemilosrdno unosi nemir u osjećajnu dušu, a s 'Blood Money' završna 'A Good Man Is Hard To Find' je mjesto gdje se nalaze Waits i vojnik Woyzeck i zaključe ono što naslov pjesme i kaže…

'Alice' kao osnovu ima puno više zlu priču, ali album je jako mirniji, sporiji, tužniji, čak i malo jazzerski. Album predstavlja točno ono što bih htio kad uđem u neki zapušeni podrumski jazz bar - lijepu ljepljivu sjetu s kojom se (kad već moram) želim uljuljati u sanjivu ružnu stvarnost, i probuditi se u ranu zoru s pogledom na izlazeće sunce. Lewis Carroll i njegova opsjednutost djevojčicom Alice kojoj je i napisao 'Alisu u zemlji čudesa' tema je ovog albuma. To što je Carroll bio pedofil ne umanjuje vrijednost 'Alise u zemlji čudesa', niti je zbog veličine tog romana Carroll manje pedofil. Izgovori i izmotavanja nisu potrebni i ni Waits ih ne nameće. On ne želi popovati nego priča o čovjeku koji je imao tu nesreću da bude opsjednut curicom niti se ona može pomoći što je to tako. I zato je Waits velik - zato što pjeva o takvom zlu zamotano u punim mjesecom obasjanu romantiku. Tako Waits recimo zaokruženo nježnim klavirom priča o šizofrenom Edwardu kojeg je proganjalo zamišljeno lice odostraga s vlastite glave i na kraju natjeralo u samoubojstvo. Još je bolje kada u dobročudni jazz proturi priču o čovjeku bez tijela nadarenom za glazbu, a posebno zainteresiranog za Stravinskog… A još uvijek je Waits i šarmantan i duhovit pa zlo zamata u zlato, uvrnutosti u slatkoću i izvuče se s tim. Tako kao iskreni romantik progovara kroz Carrolla u 'Watch Her Disappear' - "Last nigth I dreamed I was dreaming of you / And from a window across the lawn I watched you undress", dok u 'Fish & Bird' priča najslađu ljubavnu priču za djecu (hm, da, za djecu!?!), dok slatkoću izokrene natrag u uvrnutost u 'Reeperbahn'.

A svejedno i dalje ne znam bi li nazvao Waitsa rockerom sa jazz dušom, ili jazzerom zalutalim u moderni svijet, ili pak kafandžijom kojemu se pred nosom zbiva cijeli svijet pa on od njega pokupi od svega pomalo. Waits me više ne može iznenađivati. Od 'Misery Is The River Of The World' pa do 'A Good Man Is hard To Find' pa onda opet ispočetka od 'Alice' do 'Fawn' ja nisam čuo ništa što od Waitsa ne bih očekivao (pa čak skoro da nisam čuo ništa čega nema na svim tim silnim Waitsovim albumima), ali svaki put kad nešto napravi Waits je istog senzibiliteta i kroz novu vizuru govori opet o ljubavi, smrti, opsjednutost, demonima i… ne znam, gladi u utrobi kita. Mislim, prije jest bio nekakav inovator, a prije svega čudak. Trenutno se ne mora truditi išta dokazivati, a vjerojatno ni nema snage za inovacije, što kod njega nikada nije bilo toliko važno. Njegova paklenska poetika i kafanska glazba uvijek su bili dovoljni za prikucavanje uši na zvučnike (mada na ova dva albuma nema onakve ljepljivosti pjesama kao kod onih s 'Frank's Wild Years' ili 'The Heart Of Satuday Night'). A sada je to napravio u dvostrukoj mjeri. Pa moženo birati između paklenskog plesa i paklenskog utapanja; na kraju i jednog i drugog čeka nas tipka repeat.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
24. svibnja 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR