albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

The Clash nikad ne bi mogli nastati The Libertines takvi kakvi jesu, da nije bilo Patti Smith nikad ne bi bilo The Kills, da nije bilo Alice In Chains ne bi bilo Staind, a da nije bilo Sonic Youth nikad ne bi mogli postojati i svirati ovakvu glazbu Yeah Yeah Yeahs. Možda ne baš razvijeni Sonic Youth iz sporije i nojzerskije faze, ali bez njihovog 'Sex Is Confusion' Yeah Yeah Yeahs ne bi imali podlogu iz koje da se razviju; okej, malo su im pomogli Jon Spencer pa Swans i općenito ta poslijepunk art rock njujorška scena, ali dobra stara Sonična Mladež su kamen temeljac YYYs. Kad je zamro interes za tom scenom pojavljuju se Yeah Yeah Yeahs sa seksipilom nabijenom pjevačicom i vagonima energije vraćaju izgubljenu živost, unose malo veselja i tjeraju ljude da opet slušaju, vole i plešu na "pametnu" rock glazbu.

Nick Zinner je uzeo gitaru u ruke i pokazao joj svoju dušu bluesera, energiju pankera i znanje nojzera, a ona mu je uzvratila brzinom i skladom bumbara. Brian Chase progoni bubnjeve kao da mu je važnije da ih udara, a ne da bude u skladu s bendom, pa zato i djeluje kao da će svaki tren ispasti iz ritma. Karen O je obična žena. Možda je impresivna uživo, ali s ovolike distance ona je pjevačica s prosječnim glasom, natprosječno puno šarenila na sebi i tekstovima s kojima bi pobijedila na natječaju za Normalnu osobu godine. Osim rijetkih provokativnih, ali u osnovi samo zajedljivih ispada poput "Yeah we could do it to each other/ Well like a sister and a brother" iz 'Cold Night', Karen kroz usta uglavnom ispušta neprepametne romantične misli kao što su "Baby I'm afraid of a lot of things/ But I ain't afraid of loving you" u 'Porcelain' i "They don't love you like I love you" u 'Maps' ili, možda besmislene, ali svakako zanimljive misli kao "Boy you're just a stupid bitch and girl you're just a no good dick" iz 'Black Tongue'. I tri godine nakon skupljanja njih troje imaju tri izdanja; svatko bi to mogao, jelda?

Yeah Yeah Yeahs su evo pokorili planetu - pušta ih se posvuda, hvale ih svi živi, pristojno se prodaju i pomalo postaju općekulturno ime čije sudjelovanje u bilo čemu znači kvalitetu i zanimljivost, a prije tek godinu dana Ivana i Zrinka su, dok su gotovo manijakalno obilazile londonske klubove, pričale o mladom bendu, meni oduvijek blesavog imena Yeah Yeah Yeahs, koji se tek pojavio i osuđen je na uspjeh. Godinu dana poslije imaju album, pjevačica prima ponude da se skine za Playboy (mada uopće ne djeluje plejbojski masnjikavo), a noise punk je nešto o čemu se opet priča u sadašnjem vremenu. Možda će razmjeri biti manji od onoga što su Strokes napravili za garage rock ili onoga što su Slipknot napravili za metal, ali YYYs će na isti način otvoriti vrata u povijest i oživiti neke realno mrtve bendove. Ali najvažnije je to što ova trojka ne pobuđuje emocije nego adrenalin, dobro svirati znaju, ali ne gnjave time, a slušam ih ne zato što me zanimaju nego uzbuđuju.

Yeah Yeah Yeahs su vrlo rijetko tendenciozni: kad su odlučili da neće imati basistu, kad su pjevačicu obukli u šarenu anti-barbiku i možda kad su si pjesmu naslovili 'No No No', ali uglavnom su raja obična s dvije ključne stvari najčešće na pameti - seks i ljubav (odvojeno i zajedno). Loše je to što zvuče kao da su mogli puno više. S dva EP-ja su progrmili svijetom i onda kad su dogurali do albuma nisu napravili ništa puno više. Ali mirišem da je ovo tek uvod u sve i svašta što bi moglo uslijediti. Dobar album i još bolja najava.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
26. lipnja 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR