| |
YO LA TENGO: 'SUMMER SUN'
(Matador/Dallas; 2003)

Već sada možemo uvidjeti u kojem smjeru se kreće glazbeno usmjerenje supružnika Ire Kaplana i Georgije Hubley - od alternativnog eksperimentalnog pop-rocka do njegove mješavine s jazzom, koji dakako biva u krupnom planu - te što se u skorijoj budućnosti još može očekivati pod imenom Yo La Tengo. Iako njihov album 'I Can Hear The Heart Beating As One' slovi kao jedan od najljepših i najboljih YLT uradaka, sasvim opravdano, a i pretposljednji, sada već tri godine star, 'And Then Nothing Turned Itself Inside-Out' kao još jedno remek-djelo, u riznici njihove diskografije nalazi se ipak nešto više zanimljivih i dobrih albuma još od 'Fakebooka'. Tradicija je nastavljena, a pred nama je još 60-ak novih nezaboravnih minuta.
Sam naziv albuma 'Summer Sun' nevjerojatno daje jasan uvid u ono što se nudi, ali isto tako i odražava i zaokružuje sve to na specifičan način kada odslušate album, jer dojam ljeta prepoznaje se još pri prvim taktovima pjesme 'Little Eyes', koju najviše čine intrigantno spojeni bas i bubnjevi, pa sve do desetminutne orkestracije 'Let's Be Still'. I dok uvodna 'Beach Party Tonight' samo nagovještava nadolazeće buđenje u 'Little Eyes' ("Don't you know you're sleeping much too long/Wake up little eyes") upravo suprotno čini posljednja stvar 'Take Care', prerada Alexa Chiltona, koja dolazi nakon bajkovito snene 'Let's Be Still'. Kaplanova balada 'Nothing But You and Me' pomalo usporava album, ali nikako do dosadnjikavog tona, tek toliko da se pripremimo za pomalo folk nabrijanu 'Season Of The Shark', jednu od najjačih među najjačim skladbama uz 'Don't Have To Be Sad'.
Karizmatični šarm Hubleyjeve, u vokalnom smislu, nazire se već na 'Today Is The Day', pjesma koja pomalo podsjeća na one teme sa kalifornijskih plaža dok se valovi nemilosrdno dižu iznad obale, a pogledi čežnje i ljubavi nestaju u njima - što je zapravo i jedno od glavnih obilježja cjelokupnog albuma. Dotična svoj dojam, na isti način, ostavlja i na pjesmi 'Winter A Go-Go', ništa slabije. James McNew zapjevao je po prvi put od 'I Can Hear The Heart Beating As One' iz 1997. godine u
pomalo ekscentričnoj 'Tiny Birds', ali dovoljno smjeloj da začini album, te ga razdijeli, na svojevrsni način, na dva dijela. Kaplan je opet, nakon toga, u središtu pažnje s provokativno šaljivo nazvanom pjesmom 'How To Make A Baby Elephant Float' kojom dominiraju bossa nova elementi u pomalo učmalom i jednoličnom tonu klavijatura, da bi sve eksplodiralo u fenomenalnom instrumentalnom četiriminutnom komadu 'Geogria vs. Yo La Tengo', najdraži mi trenutak na cijelom albumu.
Može se 'Summer Sun' uspoređivati sa nekim drugim albumima i naći mu masu zamjerki, ali ako mu se da posebna pažnja i maknu bilo kakve usporedbe sasvim je neupitno da će se sve činiti kao da je na svom mjestu, jer pravo govoreći i jest, iako je daleko od neke staloženije konceptualnosti. Yo La Tengo su možda uranili sa ovim uratkom koji mjesec, a i dok ostali dođu do njega vrijeme će biti sasvim savršeno za ove melodije koje dočaravaju svu onu izgubljenost tijekom ljeta. I na kraju, reći ću vam ovo, koliko god to bilo blesavo od mene, ali Beach Boys i Velveti su ponovno na sceni, udruženi u zajednički projekt i okruženi ljetnim suncem.
Mario Marušić
marusic@monitor.hr
29. travnja 2003.
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|