'American Made': Tom Cruise - muljator kojem možemo vjerovati - Monitor.hr
11.09.2017. (11:51)

‘American Made’: Tom Cruise – muljator kojem možemo vjerovati

Ah… Tom Cruise… Tom Cruise seronja (‘Eyes Wide Shut’). Tom Cruise profesionalni seronja (‘Magnolia’). Tom Cruise šmekić (‘Top Gun’ i skoro svaki naslov njegove rane karijere). Tom Cruise akcijaš koji većinu svojih akrobacija izvodi sam, bez dublera (‘Mission Impossible’ serijal). Tom Cruise kao kombinacija navedenog (‘Edge of Tomorrow’). Tom Cruise kao neopevana, samoljubiva budala (epizoda u ‘Tropic Thunder’). Tom Cruise kao vampir u svojoj možda životnoj ulozi (‘Interview with a Vampire’). Čini se da smo u glumčevoj dugoj i plodnoj karijeri na koju je senku bacila njegova pripadnost opasnoj sekti i spremnost da istu brani svim sredstvima zapravo retko imali prilike da ga vidimo kako igra čoveka, možda nesavršenog, svakako sklonog uvaljivanju u kojekakve nevolje, simpatičnog oportunog seronju koji koristi svaku šansu za zaradu, ali koji ispunjava svoje zadatke.

Eto nam prilike da to ispravimo sa novim filmom nekada cenjenog indie filmaša Douga Limana (‘Swingers’) koji je u međuvremenu postao hollywoodski producent sa povremenim visokoprofilnim rediteljskim angažmanom (‘The Bourne Identity’, ‘Mr. &Mrs. Smith’, ‘Fair Game’). Liman i Cruise su već sarađivali na ‘The Edge of Tomorrow’ i reditelj se vešto poigravao sa glumčevim personama uklopivši svoj smisao za humor i reference u napet SF-akcić koji prati logiku video-igrice. ‘American Made’ je, međutim, sasvim drugačija priča, po istinitim događajima iz vizure i po memoarima muljatora (poput ‘American Hustle’) u duhu šank-ispovesti Scorsesea na vrhuncu karijere (‘Goodfellas’, ‘Casino’), prožeta napetom, ali realističnom letačkom akcijom i urnebesno smešnom političkom satirom koja ne ostaje dužna nikome koga uzima na nišan, od američkih službi, dvojice trenutnih predsednika i trojice budućih (radnja se odvija na prelazu između 70-ih i 80-ih, u doba Cartera i Reagana, a pominju se i oba Busha, metiljavi otac i sin-idiot, kao i Clinton u funkciji guvernera Arkanzasa), latinoameričkih diktatora tipa Noriega, revolucionara, kontra-revolucionara i dilera uključujući i don Pabla lično, pa do malograđanske i seljačke sredine američkog juga, kulture pohlepnog bogaćenja i kulta “istaknutog člana zajednice”.

Naš junak je Barry Seal, komercijalni pilot čiji biznis sa strane uključuje šverc kubanskih cigara iz Kanade i Meksika u Ameriku. On se, poput kakvog umnijeg Forresta Gumpa, našao u fokusu zbivanja i postao svedokom istorije kada ga je regrutirao agent CIA-e Monty Schafer (Gleeson) da radi za državu koja će za uzvrat žmuriti na njegove posliće. Kako od državne plate za preletanje i snimanje lokacija u Južnoj i Centralnoj Americi nije moglo da se živi, Seal se spojio sa kartelima, što ga je stavilo pod lupu organa gonjenja.

CIA i Schafer su mu ponudili novu slamku spasa, preselili ga u ruralni Arkanzas, dali mu veliko imanje, malu avio-kompaniju, hangar i nekoliko aviona uz zadatak da prevozi oružje nikaragvanskim “kontrašima” i dovodi njihove borce na obuku u tajnim kampovima na svojoj zemlji. Kada se u priču ponovo uvukao kolumbijski kokain i shema šta se za šta menja i šta se gde prevozi, odnosno šverca, postaje prekompleksna za objašnjavanje, ali relativno jednostavna i prilično atraktivna za gledanje i praćenje, u čemu se posebno ističu anegdote o taktikama izbegavanja državnih agencija (rečima glavnog junaka i naratora, “oni su mogli leteti brzo, ali smo mi zato mogli leteti sporo, i to veoma dugo”), kratke i duhovite epizode sa političkim i istorijskim ličnostima u cameo-ulogama koje prokazuju pozno-hladnoratovske prakse američkog vojnog i špijunskog podzemlja prema kojima današnje deluju sofisticirano i zblanutost drugih agencija kojima je švercer oružja, droge i tip koji tako enormnu količinu novca nije mogao da opere, pa je vreće i kofere gomilao svuda oko sebe pao za oko po službenoj dužnosti.

Čisto filmski gledano, okvir u kojem narator priča priču snimajući sam sebe kućnom kamerom nije neviđen za filmove ove sorte (scenarista bez previše iskustva Gary Spinelli hladno navodi ‘Goodfellas’ kao uzor), ali je funkcionalan i ovde je zgodno izveden sa idealno-ružnom simulacijom VHS-a. Barryjeva žena, Lucy Seal (Wright) svedena je na kliše kriminalčeve žene koja uglavnom pojma nema otkud novac, ali se ne buni na poklone, te se, osim u par scena u kojima se ona tako zbunjena, recimo, upoznaje s kolumbijskim narko-kraljevima, može smatrati viškom. Sarah Wright je igra onoliko dobro koliko joj uloga dozvoljava, ali svejedno. Slično se može reći i za kliše šuraka-idiota kojeg interpretacija Caleba Landryja Jonesa drži iznad vode. To su sve stvari koje nekako idu u paketu sa pričom o usponu i padu simpatičnog kriminalca, povezanog sa državom ili ne, po istinitom događaju ili ne.

U suštini, to je ono što film čini univerzalno gledljivim ili možda čak i simpatičnim. Međutim, gluma Toma Cruisea koji za promenu igra kompleksnu osobu, bilo da je to “pravi” Barry Seal i da je ikada Barry Seal bio iskren o sebi, ga čini dobrim. Nadahnuta fotografija Cesara Charlonea koja svojim toplim, žuto-smeđim tonovima nagoveštava vrlo lepljivu i zagušljivu atmosferu takođe ima u tome udela. Limanov nepogrešivi osećaj za politički sadržaj, ton i mera sa kojom ga plasira svakako doprinosi kvalitetu filma. Iako na prvi pogled deluje sasvim obično i kao ispričana priča i kvalitetom ipak ne dostiže uzore koje emulira, ‘American Made’ je dobar film i jedan od zabavnijih na repertoaru ove godine. (7/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.


Slične vijesti

17.12.2023. (21:00)

Pogledajte što ste propustili

Indiewire: 50 najboljih filmova u 2023. po izboru 158 kritičara

158 filmskih kritičara sa svih strana svijeta za Indiewire odabralo najbolja filmska ostvarenja u ovoj godini, od skupih blockbustera, koji su zaslijepili gledatelje, do skrivenih dragulja koji su očarali publiku filmskih festivala. Svaki kritik je morao popuniti top 10 listu, gdje je 10 bodova dodijeljeno za prvo mjesto, devet bodova za drugo mjesto, i tako dalje. Zbrojem bodova definirano je mjesto na listi Top 50. Prvi je Scorseseov Killers of the Flower Moon… Indiewire
A ovdje su 2023. filmovi rangirani u Top 10 po “oscarovskim” kategorijama

29.05.2023. (15:00)

Koja riba!

Polimac preporučuje: Nova Disneyeva verzija Male sirene je vizualno impresivna, ali predugačka

Kompanija Disney svoj uspjeh zahvaljuje crtićima, a sad iz njih prave igrane filmove, što skuplje, to bolje, jer publika voli raskošne spektakle. Nakon “Alice u zemlji čuda”, “101 dalmatinera”, “Cruelle”, “Kralja lavova” i “Pepeljuge”, na red je stigla igrana obrada njihova crtića “Mala sirena” iz 1989., koji je označio preporod Disneyjeva animiranog odjela. Nenad Polimac u 6 minuta priča u videu o filmu što mu je dobro, a što nije, ali tvrdi biti će najgledaniji film u sljedećim danima. Jutanji

21.07.2022. (16:00)

Čudo u Areni

Njegić iz Pule: Odgledali smo film ‘Stric‘ i ostali potpuno šokirani. Ovo je jedan od najintrigantnijih i najnepredvidljivijih novijih hrvatskih filmova

Dosad najbolji hrvatski film prikazan na 69. Pulskom festivalu je “Stric”, dugometražni igrani prvijenac mladih redatelja Andrije Mardešića i Davida Kapca s Mikijem Manojlovićem, Ivanom Roščić, Goranom Bogdanom i Rokom Sikavicom u glavnim ulogama. Ovakav film, mješavinu psihološkog trilera s elementima crne komedije, farse, drame pa i horora, hrvatska kinematografija još nije vidjela i netko bi ga lako mogao zamijeniti za grčki, austrijski, čak i američki spoj žanrovca i “art-house” festivalca. Ne čudi da je “Stric” ili “The Uncle” imao premijeru na Karlovym Varyma kao nešto što je možda mogao snimiti rani Yorgos Lanthimos (“Očnjak”) ili Michael Haneke (“Šašave igre”). Film posjeduje začudnost grčkog “čudnog vala”, ali i uzvišenost novovalnih “elevated” horora s potpisom Jordana Peelea (“Bježi!”, “Mi”) ili dua Veronika Franz-Severin Fiala (“Laku noć, mamice”), iako horor ovdje prijeti ući u kadar kao daleka grmljavina koja možda i ne dođe blizu… piše Marko Njegić za Slobodnu

23.05.2021. (21:30)

Kao naručen

Njegić: ‘Oslo‘ – nije za Oscar, ali zaslužuje Nobel za mir, film o mirovnom sporazumu između Izraela i Palestine iz 1993.

Kolumnist nam preporučuje ekranizaciju istinite priče redatelja Bartletta Sheera istaknuvši: Film ima nevjerojatno pogođen tajming i ne može biti aktualniji u svjetlu novih događaja, a zanimljivo je da je sredinom listopada 2020. jednim dijelom sniman i u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku koji je “glumio” Jeruzalem i ugostio ekipu, uključujući glumca Andrewa Scotta(“Sherlock”, “Fleabag”). Prestižna politička drama nastala je u koprodukciji DreamWorksa i iza nje stoji zvučna i nagrađivana ekipa. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

03.05.2021. (20:00)

Poziv na gledanje

Njegić: ‘Hobotnica i ja‘ – nakon emotivnog, Oscarom nagrađenog filma na ‘hobe‘ ćete gledati drugim očima, možda ih i prestati jesti

Oskarovsko pozlaćivanje Netflixova dokumentarca “Hobotnica i ja” bilo je blago iznenađenje, neovisno o prethodnom trijumfu na dodjeli nagrada Britanske akademije. Na Oscarima su trijumfirali filmovi koji slave život i na univerzalnoj razini projiciraju tračak kolektivnog optimizma kroz osobne priče (“Zemlja nomada”, “Još jedna runda”). “My Octopus Teacher” je takav film, osobna priča plivača/ronioca Craiga Fostera koji se sprijateljio s hobotnicom u morskoj šumi na jugu Afrike i kroz to prijateljstvo prevladao depresiju i naučio nešto više o sebi i svijetu oko sebe, gledajući ga drukčijim očima, “postao senzibilniji za druge”. Marko Njegić, filmski kritičar Slobodne mu je dao 4 zvjezdice.

20.03.2021. (20:30)

Korejci rasturaju kinematografiju

Zrinka Pavlić: ‘Minari’ – jedan od favorita za Oscara duboki je korejski korijen u tlu američkog filma

‘Minari’ je sporogorući i suptilan film koji mnogo više od tipičnih američkih filmova odrastanja poštuje maksimu o tome da u filmu više toga treba pokazati, a ne kazati. Svojom organskom povezanošću s prirodom, koja se očituje i u naslovu filma, on daje brojne prilike za vizualno efektne i dojmljive prizore, ali jednako je slikovit i u prikazu kulturnog okruženja u kojem žive likovi. ‘Minari’ nije bombastičan, ali je velik film, film koji zadire u duboke slojeve ljudske povezanosti tamo gdje se čini da ona jedva jedvice uspijeva. Lee Isaac Chung pritom je uspio i proizvesti postupan rast emocija koje na početku tek trepere da bi se na kraju pretvorile u nezaustavljivi cunami, a da pritom nema nimalo patetike. Njegova će vas mudrost i osjećajnost preplaviti, ali ne i utopiti. Preporučuje Zrinka Pavlić za Tportal

21.02.2021. (20:00)

Nisam gledao, ali sigurno ne valja. I obrnuto (sigurno je dobar)

Polimac o Dari iz Jasenovca: Ne može se priča graditi na zločestim ustašama i nemoćnim Srbima

Tko zna hoćemo li ikad doznati razlog zbog kojeg je ratni spektakl “Dara iz Jasenovca” puno prije najavljene kino premijere (22. travnja, na obljetnicu proboja preživjelih logoraša, mahom muškaraca) premijerno prikazan u subotu uvečer na RTS-u? Dosad smo samo jednom imali takav primjer u povijesti zemalja bivše Jugoslavije, bilo je krajem 1999. kad je skupi “Četverored” Jakova Sedlara umjesto u kinima završio na državnoj televiziji… Podrška američke kritike je izostala, bilo je i pozitivnih recenzija, no dva najutjecajnija glasila, Variety i Los Angeles Times, ocijenila su film izrazito negativno, naglasivši da je u pitanju antihrvatska, antikatolička i prosrpska propaganda… Nadzornici povremeno nekoga smaknu, no krajnje proizvoljno, tako da to dramski ne proizvodi osobit emocionalni učinak, a nakon što upoznate sve likove i prostore u logoru, počinje se provlačiti monotonija… Je li to antihrvatski film? Prije bi ga se moglo proglasiti antiustaškim, što je krajnje legitimno, ali zanima jedino publiku s ovih prostora… – piše Nenad Polimac za Jutarnji.

31.12.2020. (18:30)

Sad je drama, do 2024. bit će horor

Polimac: U kinima prvi holivudski film o pandemiji

Prvom holivudskom filmu o pandemiji štošta se može oprostiti – piše Nenad Polimac o filmu ‘Iza zatvorenih vrata’ (‘Songbird’). Radnja se odigrava 2024. kad je covid-19 mutirao u puno opasniji covid-23 pa su donesene izvanredne mjere. Svatko kod koga se otkriju znakovi zaraze premješta se u karantenu, htio to ili ne, a s njim odlaze i njegovi bližnji jer se smatraju opasnima za sve živo.