• 12.02. (11:30)

    Posljednja uloga

    Ante Tomić: Nebojša Glogovac bio je đavolski duhovit, neviđena bitanga

    “Kad dobri glumci čitaju vaše dijaloge, to je najljepša nagrada vašem poslu… Zaista, nikad ja nisam bio tako dobar pisac nego kad me je Nebojša Glogovac govorio”, piše Ante Tomić o nedavnom preminulom glumcu i ovako ga opisuje: “Bio je đavolski duhovit. Onako kako to samo najbolji znaju, kao nemarno i nehotično. Neviđena bitanga”. 20-ak dana prije smrti Glogovac ga je nazvao i rekao da će sve biti u redu – “naprosto je odglumio kako je sve okej. Bila je to njegova zadnja velika uloga, da mu se prijatelji ne brinu”.

  • Slične vijesti

    Prekjučer (12:25)

    Ante Tomić: UNESCO bi trebao zaštititi svetu jednostavnost hrvatskih političkih debila

    Desničarske histerike ne uzrujava da ovdje mladići umiru na ulicama prije nego Hitna pomoć dođe do njih. Jedino što njih pokreće je goli šovinizam, okomiti se na ćirilicu, Momčila Bajagića ili ojkanje. UNESCO bi možda i to trebao zaštititi, taj primitivizam, sancta simplicitas, svetu jednostavnost hrvatskih političkih debila, njihove proste mozgove na baterije od četiri i po volta što se momentalno počnu pregrijavati na sve za što makar i samo naslućuju da ima veze sa Srbima. – piše Ante Tomić za Jutarnji

    Četvrtak (08:49)

    Ante Tomić: Dobijete li rak, dopunsko zdravstveno priznat će vam samo ako ste bili kod Brace sa Srebrnjaka koji vas je liječio pogledom

    Takvo je vrijeme došlo da mali čovjek sebi naprosto ne može priuštiti teške bolesti. Baš neki dan svjedočio sam zanimljivom prizoru u jednoj našoj bolnici.
    – A šta kažu, šta ti je? – upitao je jedan prijatelja koji je žut i ispijen ležao u postelji.
    – Imam rak pluća – šapnuo je onaj odozdo iznemoglo.
    – Oho! Rak! Ima se, može se! – zavikao je posjetitelj, jedva skrivajući zavist.
    Piše Ante Tomić u Slobodnoj.

    11.08. (23:36)

    Vidjelica Ante T.

    Ante Tomić: Zlo ne dolazi izvana, od drugoga i drugačijeg. Ne, ono je tu, domaće, nepogrešivo naše.

    Kad svećenik na misi počne moliti za oslobođenje od utjecaja đavolskoga, Đavo se samo lagano nasmiješi. Jer on već stoji malo dalje, u prvom redu crkvenih klupa, sa ženom i djecom, u svome najboljem odijelu i sjajnim očetkanim cipelama, namirisan vodicom poslije brijanja… Đavo je ugledan građanin. Nikad ne biste shvatili da je to on, po svemu je običan, normalan, kao vi ili ja… – piše Ante Tomić u kolumni za Jutarnji

    01.08. (10:40)

    Važno i nevažno

    Ante Tomić: Kakva je naša budućnost?

    Promakao nam je ovaj tekst Ante Tomića od prošlog tjedna, a možda i vama. Kao da je bitan datum dok postoji aktualnost. Piše Tomić: Sjetite li se ikad da izvan granica naše zemlje postoji jedan uzbudljiv, luđački brz, i prekrasan i užasan, zastrašujući svijet, svijet u kojemu je nevažno baš sve što je vama važno… Slobodna Dalmacija

    Jer, sve što doživljavamo važnim, o čemu govorimo većinu vremena, na što odlazi devet desetina naših skromnih intelektualnih kapaciteta, rasprave o Domovinskom ratu, o lustraciji, o udbašima i četnicima, tko se radovao srebrnoj medalji na Svjetskom prvenstvu, a kome je zbog toga uspjeha bilo krivo, kaže li se mineralna ili kisela voda, je li za dom spremni stari hrvatski pozdrav… sve je to izvan ove zemlje potpuno beskorisno… Kakva je uopće naša budućnost u tehnološki zahuktalom svijetu što okrutno melje manje i slabije, kako pripremamo svoju djecu za nepoštedno kompetitivne okolnosti u kojima će živjeti?

    više

    29.07. (20:40)

    Kolumna kao subverzivna umjetnost

    Ante Tomić: Jeste li sigurni da smo pobijedili?

    Piše Ante Tomić u svojoj novoj kolumni uoči skore proslave Oluje: Živo se sjećam kako je taj grad izgledao u ponedjeljak sedmog kolovoza devedeset i pete, dva dana nakon što su hrvatske snage ušle u njega, i mogu vam reći da se bitno ne razlikuje od onoga kakav je danas. Gotovo je četvrt stoljeća prošlo, a promijenile su se samo zastave i grafiti. Po svemu drugome, to je onaj isti grad iz kojeg je Mile Martić prekjučer pobjegao… To je samo uvod. Jutarnji

    22.07. (15:01)

    Biti sam i dobro u gomili

    Ante Tomić: Zašto ne pijem alkohol

    Ima u novoj kolumni Ante Tomića osvrta i na utakmicu stoljeća, naravno, ali ipak izdvajamo ovaj intimniji dio: Moj doživljaj zabavnog zaista nije po mjerilima većine. Jednom mi je to smetalo, želio sam biti poput drugih i ustrajno se napijao, ali onda sam odustao. Rasterećen od očekivanja drugih, naručio sam espresso i vodu i shvatio da mi se tako više sviđa, da se ne želim osloboditi inhibicija. Naprotiv, moje su mi inhibicije drage, dobre su prema meni. Nizašto se ne bih odrekao svojih inhibicija. Ako ne moram, ne bih razgovarao s nepoznatima, i ne osjećam se loše jer ne znam srdačno i živo konverzirati s čovjekom kojega prvi put vidim ili zato što ne pjevam dok svi oko mene pjevaju.

    27.06. (17:42)

    Ante Tomić: Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, a ako im se pokušate suprotstaviti, optužit će vas kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata

    Kako je počelo, mene ne bi začudilo da na ulazu u Ministarstvo branitelja uskoro osvane obavijest: “Od ponedjeljaka upisujemo ratne vojne invalide rođene između 1. travnja 2001. i 31. ožujka 2002.” Sve je zapravo moguće i može biti samo gore. Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, sve nas zajedno sve besramnije pljačkati, a ako im se pokušate suprotstaviti, oni će vas, potpuno ozbiljno, bez zajebancije, smrtno ozbiljnim tonom optužiti kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata. I vi ćete im, idioti, u to povjerovati – piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

  • Slične vijesti

    Prekjučer (12:25)

    Ante Tomić: UNESCO bi trebao zaštititi svetu jednostavnost hrvatskih političkih debila

    Desničarske histerike ne uzrujava da ovdje mladići umiru na ulicama prije nego Hitna pomoć dođe do njih. Jedino što njih pokreće je goli šovinizam, okomiti se na ćirilicu, Momčila Bajagića ili ojkanje. UNESCO bi možda i to trebao zaštititi, taj primitivizam, sancta simplicitas, svetu jednostavnost hrvatskih političkih debila, njihove proste mozgove na baterije od četiri i po volta što se momentalno počnu pregrijavati na sve za što makar i samo naslućuju da ima veze sa Srbima. – piše Ante Tomić za Jutarnji

    Četvrtak (08:49)

    Ante Tomić: Dobijete li rak, dopunsko zdravstveno priznat će vam samo ako ste bili kod Brace sa Srebrnjaka koji vas je liječio pogledom

    Takvo je vrijeme došlo da mali čovjek sebi naprosto ne može priuštiti teške bolesti. Baš neki dan svjedočio sam zanimljivom prizoru u jednoj našoj bolnici.
    – A šta kažu, šta ti je? – upitao je jedan prijatelja koji je žut i ispijen ležao u postelji.
    – Imam rak pluća – šapnuo je onaj odozdo iznemoglo.
    – Oho! Rak! Ima se, može se! – zavikao je posjetitelj, jedva skrivajući zavist.
    Piše Ante Tomić u Slobodnoj.

    11.08. (23:36)

    Vidjelica Ante T.

    Ante Tomić: Zlo ne dolazi izvana, od drugoga i drugačijeg. Ne, ono je tu, domaće, nepogrešivo naše.

    Kad svećenik na misi počne moliti za oslobođenje od utjecaja đavolskoga, Đavo se samo lagano nasmiješi. Jer on već stoji malo dalje, u prvom redu crkvenih klupa, sa ženom i djecom, u svome najboljem odijelu i sjajnim očetkanim cipelama, namirisan vodicom poslije brijanja… Đavo je ugledan građanin. Nikad ne biste shvatili da je to on, po svemu je običan, normalan, kao vi ili ja… – piše Ante Tomić u kolumni za Jutarnji

    09.08. (23:31)

    Ante Tomić: Je li vam možda malo čudno da smo mi Hrvati u pravu, a cijela civilizirana Europa da je u krivu?

    Iscrpnije...
    01.08. (10:40)

    Važno i nevažno

    Ante Tomić: Kakva je naša budućnost?

    Promakao nam je ovaj tekst Ante Tomića od prošlog tjedna, a možda i vama. Kao da je bitan datum dok postoji aktualnost. Piše Tomić: Sjetite li se ikad da izvan granica naše zemlje postoji jedan uzbudljiv, luđački brz, i prekrasan i užasan, zastrašujući svijet, svijet u kojemu je nevažno baš sve što je vama važno… Slobodna Dalmacija

    Jer, sve što doživljavamo važnim, o čemu govorimo većinu vremena, na što odlazi devet desetina naših skromnih intelektualnih kapaciteta, rasprave o Domovinskom ratu, o lustraciji, o udbašima i četnicima, tko se radovao srebrnoj medalji na Svjetskom prvenstvu, a kome je zbog toga uspjeha bilo krivo, kaže li se mineralna ili kisela voda, je li za dom spremni stari hrvatski pozdrav… sve je to izvan ove zemlje potpuno beskorisno… Kakva je uopće naša budućnost u tehnološki zahuktalom svijetu što okrutno melje manje i slabije, kako pripremamo svoju djecu za nepoštedno kompetitivne okolnosti u kojima će živjeti?

    više

    29.07. (20:40)

    Kolumna kao subverzivna umjetnost

    Ante Tomić: Jeste li sigurni da smo pobijedili?

    Piše Ante Tomić u svojoj novoj kolumni uoči skore proslave Oluje: Živo se sjećam kako je taj grad izgledao u ponedjeljak sedmog kolovoza devedeset i pete, dva dana nakon što su hrvatske snage ušle u njega, i mogu vam reći da se bitno ne razlikuje od onoga kakav je danas. Gotovo je četvrt stoljeća prošlo, a promijenile su se samo zastave i grafiti. Po svemu drugome, to je onaj isti grad iz kojeg je Mile Martić prekjučer pobjegao… To je samo uvod. Jutarnji

    22.07. (15:01)

    Biti sam i dobro u gomili

    Ante Tomić: Zašto ne pijem alkohol

    Ima u novoj kolumni Ante Tomića osvrta i na utakmicu stoljeća, naravno, ali ipak izdvajamo ovaj intimniji dio: Moj doživljaj zabavnog zaista nije po mjerilima većine. Jednom mi je to smetalo, želio sam biti poput drugih i ustrajno se napijao, ali onda sam odustao. Rasterećen od očekivanja drugih, naručio sam espresso i vodu i shvatio da mi se tako više sviđa, da se ne želim osloboditi inhibicija. Naprotiv, moje su mi inhibicije drage, dobre su prema meni. Nizašto se ne bih odrekao svojih inhibicija. Ako ne moram, ne bih razgovarao s nepoznatima, i ne osjećam se loše jer ne znam srdačno i živo konverzirati s čovjekom kojega prvi put vidim ili zato što ne pjevam dok svi oko mene pjevaju.