• 07.12. (16:30)

    Branimir Pofuk: “Bio bih zadovoljan da postignemo makar to da se ubuduće ne mrzimo kao Hrvati i Srbi, nego kao ljudi“

    Gornji citat Branimir Pofuk je čuo na trećoj tribini ciklusa o mržnji u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, a izrekao ga je beogradski etnolog, antropolog Ivan Čolović koji je tom prigodom još rekao: “Od svih događanja u Hrvatskoj, u Srbiji se najviše prate pokušaji revizije Drugog svjetskog rata, tako da se sve zna o filmu Jakova Sedlara, knjizi Igora Vukića, isticanju pozdrava ‘Za dom spremni’ i zločinima nakon Oluje. O tome i treba da se zna, ali moralno pravo da o tim temama govore trebali bi imati isključivo oni srpski mediji i političari koji na isti kritički način govore o pokušajima revizionizma u Srbiji – o rehabilitaciji Nedića ili Draže Mihailovića i veličanju ratnih zločinaca, ali se o tome uglavnom šuti” – bilježi i promišlja Branimir Pofuk, prenosi Autograf.

  • Slične vijesti

    05.12. (13:30)

    Igor Mandić: Ne idealiziram Plenkovića, ali pokazao je da može zaustaviti naci-fašizam u Hrvatskoj

    Branimir Pofuk je napravio odličan intervju s Igorom Mandićem koji redovito priča osvježavajuće drugačije od gomile: “Antisrpstvo je danas jedini sadržaj hrvatstva. I neka mi nitko sad ne krene prodavati semantičke razlike, kao Macron nedavno o nacionalizmu i patriotizmu. Bio jedan čovjek koji se zvao Roko Guzica. Svi su mu se smijali, a on nije shvaćao zašto, pa su mu rekli da se idiotski zove. Na to je on otišao na sud, ponosno se vratio u svoje mjesto i objavio: Ja se sada zovem Ivan Domagoj Guzica. To je za mene razlika između nacionalizma i patriotizma jer, na kraju je, ipak, svaki patriotizam samo goli nacionalizam.”

    09.10. (14:30)

    Pofuk: Trajno, teško nagnječenje mozga

    Ako se može govoriti o mozgu cijelog jednog naroda, recimo Hrvata, ili o imaginarnom zajedničkom mozgu cijele države, recimo svih građana Republike Hrvatske, onda se može i mora govoriti i o kolektivnoj traumi, žestokom potresu ili, još gore, trajnom teškom nagnječenju tog mozga – piše u uvodu svoje kolumne Branimir Pofuk za Večernji.

    Na mozgu nacije, već prepunom dubokih ožiljaka i nezacijeljenih ozljeda, upravo nastaje još jedna duboka porezotina. Milijarde moždanih stanica nepovratno odumiru dok se javnost bavi aferom krivotvorenih SMS-ova, sprege države i kriminala, dosluha državnih dužnosnika i kriminalaca, korumpiranog policijskog, obavještajnog i pravosudnog sustava, a osobito takvim kriminalnim vezama premrežene najveće, najvažnije, najjače, stožerne hrvatske političke stranke, kako HDZ sam sebe voli nazivati.

    više

    06.10. (17:30)

    Čarobna formula

    Novi ravnatelj opere HNK Zagreb: Zanemarivati kulturu najefikasniji je način slabljenja naroda

    Do pobjede se dolazi strpljivim radom, udarac po udarac, rundu po rundu. Tako je i u ovom našem kazališnom poslu. Nema uspjeha preko noći – kaže u intervjuu Branimiru Pofuku Marcello Mottadelli, dirigent koji je prije dva tjedna postao novi ravnatelj Opere zagrebačkog HNK (rođak mu bio boksački prvak). O novoj sredini kaže da je “Zagreb kao grad nadišao sva moja očekivanja”, a primarni cilj kao ravnatelja mu je “ukloniti barijeru između opere i publike, osobito one mlade”.

    30.07. (08:29)

    Može kada hoće. Ili mora.

    Pofuk: Rijetko lijep opis palih boraca u antifašističkoj borbi

    Posjet izraelskog predsjednika i naše predsjednice Jasenovcu desio se početkom prošlog tjedna, no Branimir Pofuk s razlogom jučer, u odličnom članku, upozorava na bitne detalje tamo održanih govora jer su, simptomatično, prošli ispod radara javnosti, a vijest su i novost. Naime, predsjednica je, nadovezujući se na govor predsjednika Rivlina koji rekao da su partizani spasili mnoge Židove iz Jasenovca, rekla sljedeće, o partizanima dakle: “Naglašavam kako su se tom režimu suprotstavili mnogi Hrvati, poginuvši za slobodu i ljudskost, svrstavši našu domovinu na ispravnu stranu povijesti. Suprotstavili su mu se i mnogi hrvatski pravednici među narodima, koji su bili simbolom svjetla i hrabrosti u tami rata i zločina. Na njihovoj hrabrosti iznimno smo im zahvalni.”

    02.07. (10:38)

    Pročitati!

    Pofuk: Europu nije pogodila nikakva migrantska kriza, nego kriza morala, savjesti i čovječnosti

    Branimir Pofuk piše za Večernji list (oprez, mogao bi vam uznemiriti savjest): Proputovao sam nedavno u tjedan dana Mađarsku, Slovačku, Poljsku i Češku. Nisam vidio nijednog jedinog izbjeglicu na ulicama njihovih gradova. Oni u te zemlje više ne dolaze. To je ponajviše “zasluga” mađarskog premijera Orbana i njegove politike žice. Novi zakoni donose se za ubuduće, zbog vrlo brižno uzgojenog i njegovanog straha pred ljudima kojima se ponajprije oduzimaju ljudska svojstva kada ih se naziva migrantima, a osobito kada se na sve njih, tamo negdje s druge strane mora i granica, gleda kao na migrantski val koji prijeti, koji predstavlja opasnost i sigurnosnu prijetnju nama s ove strane sve bolje čuvanih granica.

    Jelena Glušac, novinarka Al Jazeere, u svojoj odličnoj reportaži iz Budimpešte nije propustila podsjetiti kako su na sličan način za vrijeme Drugog svjetskog rata u Budimpešti Davidovom zvijezdom bile označene 1844 kuće u kojima su živjeli Židovi. Stvar je savjesti i čovječnosti svih ljudi koji se smatraju i nazivaju kršćanima da odluče je li mađarski premijer Orban doista zaštitnik kršćanske Europe, kako ga mnogi nazivaju i veličaju. Što je zajedničko kršćanstvu i takvoj vrsti politike? Odnosno, po kojoj se to logici takva politika i takav stav uopće mogu nazivati kršćanskima? Večernji list

    više

    26.06. (14:27)

    Filharmonijski piknik u Beogradu

    Fascinantna je bila tišina u kojoj se slušala glazba, kao i vriskovi oduševljenja i ovacije orkestru čije je muziciranje bilo jednako čudesno i moćno u jednako visokoj rezoluciji kao filmovi. Bio je to divan izlet u svemir, u dimenzije glazbe koje ne može dokučiti čak ni NASA i u budućnost u kojem san, već izgrađen glazbom, postaje nova koncertna dvorana… piše Branimir Pofuk o koncertu klasične glazbe u Beogradu pokraj Ušća.

    15.06. (10:47)

    Opet Maksim po diviziji

    Ana Lederer: Frljić nikada i nije znao režirati tekst

    Branimir Pofuk je tek jučer dobio odgovore na pitanja koja je postavio dan nakon imenovanja Ane Lederer pročelnicom kulture Zagreba: “Postojeća strategija kulture grada Zagreba iz 2015. nije zaživjela, pa treba izraditi novu… Neosporna je moja stručnost i moje kompetencije… Da, gostovala sam i u, sviđalo se to nekom ili ne, vrlo gledanoj emisiji gospodina Bujanca… Politički aktivizam ne može se financirati novcem poreznih obveznika, Frljićev rad nema veze s društvenim angažmanom, u njegovim teatarskim igrokazima stradavaju pisci kao nedavno Pirandello u Kerempuhu, iako ruku na srce, nikada i nije znao režirati tekst… Intendantica HNK (Dubravka Vrgoč) je neosporno izvrsna samopromotorica… Naši su motivi između ostaloga antisistemske naravi (?!)… Nakon skoro pola mandata aktualne Vlade, u sektoru kulture nije se promijenilo ništa…”

  • Slične vijesti

    05.12. (13:30)

    Igor Mandić: Ne idealiziram Plenkovića, ali pokazao je da može zaustaviti naci-fašizam u Hrvatskoj

    Branimir Pofuk je napravio odličan intervju s Igorom Mandićem koji redovito priča osvježavajuće drugačije od gomile: “Antisrpstvo je danas jedini sadržaj hrvatstva. I neka mi nitko sad ne krene prodavati semantičke razlike, kao Macron nedavno o nacionalizmu i patriotizmu. Bio jedan čovjek koji se zvao Roko Guzica. Svi su mu se smijali, a on nije shvaćao zašto, pa su mu rekli da se idiotski zove. Na to je on otišao na sud, ponosno se vratio u svoje mjesto i objavio: Ja se sada zovem Ivan Domagoj Guzica. To je za mene razlika između nacionalizma i patriotizma jer, na kraju je, ipak, svaki patriotizam samo goli nacionalizam.”

    22.11. (22:00)

    Branimir Pofuk o proročanstvu Stefana Zweiga iz 1938. i vjerojatnosti ili nevjerojatnosti novoga svjetskog rata onda i danas

    Iscrpnije...
    09.10. (14:30)

    Pofuk: Trajno, teško nagnječenje mozga

    Ako se može govoriti o mozgu cijelog jednog naroda, recimo Hrvata, ili o imaginarnom zajedničkom mozgu cijele države, recimo svih građana Republike Hrvatske, onda se može i mora govoriti i o kolektivnoj traumi, žestokom potresu ili, još gore, trajnom teškom nagnječenju tog mozga – piše u uvodu svoje kolumne Branimir Pofuk za Večernji.

    Na mozgu nacije, već prepunom dubokih ožiljaka i nezacijeljenih ozljeda, upravo nastaje još jedna duboka porezotina. Milijarde moždanih stanica nepovratno odumiru dok se javnost bavi aferom krivotvorenih SMS-ova, sprege države i kriminala, dosluha državnih dužnosnika i kriminalaca, korumpiranog policijskog, obavještajnog i pravosudnog sustava, a osobito takvim kriminalnim vezama premrežene najveće, najvažnije, najjače, stožerne hrvatske političke stranke, kako HDZ sam sebe voli nazivati.

    više

    06.10. (17:30)

    Čarobna formula

    Novi ravnatelj opere HNK Zagreb: Zanemarivati kulturu najefikasniji je način slabljenja naroda

    Do pobjede se dolazi strpljivim radom, udarac po udarac, rundu po rundu. Tako je i u ovom našem kazališnom poslu. Nema uspjeha preko noći – kaže u intervjuu Branimiru Pofuku Marcello Mottadelli, dirigent koji je prije dva tjedna postao novi ravnatelj Opere zagrebačkog HNK (rođak mu bio boksački prvak). O novoj sredini kaže da je “Zagreb kao grad nadišao sva moja očekivanja”, a primarni cilj kao ravnatelja mu je “ukloniti barijeru između opere i publike, osobito one mlade”.

    30.07. (08:29)

    Može kada hoće. Ili mora.

    Pofuk: Rijetko lijep opis palih boraca u antifašističkoj borbi

    Posjet izraelskog predsjednika i naše predsjednice Jasenovcu desio se početkom prošlog tjedna, no Branimir Pofuk s razlogom jučer, u odličnom članku, upozorava na bitne detalje tamo održanih govora jer su, simptomatično, prošli ispod radara javnosti, a vijest su i novost. Naime, predsjednica je, nadovezujući se na govor predsjednika Rivlina koji rekao da su partizani spasili mnoge Židove iz Jasenovca, rekla sljedeće, o partizanima dakle: “Naglašavam kako su se tom režimu suprotstavili mnogi Hrvati, poginuvši za slobodu i ljudskost, svrstavši našu domovinu na ispravnu stranu povijesti. Suprotstavili su mu se i mnogi hrvatski pravednici među narodima, koji su bili simbolom svjetla i hrabrosti u tami rata i zločina. Na njihovoj hrabrosti iznimno smo im zahvalni.”

    02.07. (10:38)

    Pročitati!

    Pofuk: Europu nije pogodila nikakva migrantska kriza, nego kriza morala, savjesti i čovječnosti

    Branimir Pofuk piše za Večernji list (oprez, mogao bi vam uznemiriti savjest): Proputovao sam nedavno u tjedan dana Mađarsku, Slovačku, Poljsku i Češku. Nisam vidio nijednog jedinog izbjeglicu na ulicama njihovih gradova. Oni u te zemlje više ne dolaze. To je ponajviše “zasluga” mađarskog premijera Orbana i njegove politike žice. Novi zakoni donose se za ubuduće, zbog vrlo brižno uzgojenog i njegovanog straha pred ljudima kojima se ponajprije oduzimaju ljudska svojstva kada ih se naziva migrantima, a osobito kada se na sve njih, tamo negdje s druge strane mora i granica, gleda kao na migrantski val koji prijeti, koji predstavlja opasnost i sigurnosnu prijetnju nama s ove strane sve bolje čuvanih granica.

    Jelena Glušac, novinarka Al Jazeere, u svojoj odličnoj reportaži iz Budimpešte nije propustila podsjetiti kako su na sličan način za vrijeme Drugog svjetskog rata u Budimpešti Davidovom zvijezdom bile označene 1844 kuće u kojima su živjeli Židovi. Stvar je savjesti i čovječnosti svih ljudi koji se smatraju i nazivaju kršćanima da odluče je li mađarski premijer Orban doista zaštitnik kršćanske Europe, kako ga mnogi nazivaju i veličaju. Što je zajedničko kršćanstvu i takvoj vrsti politike? Odnosno, po kojoj se to logici takva politika i takav stav uopće mogu nazivati kršćanskima? Večernji list

    više

    26.06. (14:27)

    Filharmonijski piknik u Beogradu

    Fascinantna je bila tišina u kojoj se slušala glazba, kao i vriskovi oduševljenja i ovacije orkestru čije je muziciranje bilo jednako čudesno i moćno u jednako visokoj rezoluciji kao filmovi. Bio je to divan izlet u svemir, u dimenzije glazbe koje ne može dokučiti čak ni NASA i u budućnost u kojem san, već izgrađen glazbom, postaje nova koncertna dvorana… piše Branimir Pofuk o koncertu klasične glazbe u Beogradu pokraj Ušća.