Britanski plan da se i od Uskrsa napravi konzumeristički blagdan - Monitor.hr
27.03.2016. (10:29)

Povelje pape Consuma I.

Britanski plan da se i od Uskrsa napravi konzumeristički blagdan

Guardian donosi satirični tekst u kojem predlažu neke inovativne ideje kako bi uskršnja potrošnja došla na razinu Božića ili Valentinova. Igra monopola s Isusovom tematikom, seksi kostirane zabave, pečena rebarca u obliku križa, tretmani za uljepšavanje i anti-mamurluk napici nadahnuti uskrsnućem, samo su neki od prijedloga za bolju monetizaciju najvećeg kršćanskog blagdana.


Slične vijesti

Jučer (22:30)

O tome tko je pobijedio, a tko pobijedio

Prime Time 406 – Pobjeda

HDZ je pobijedio jer je osvojio najviše mandata, ali oporba je dobila više glasova. SDP je pobijedio jer su pobrali glasove ljevice. Rijeke pravde još nisu stigle, ali se zato liju rijeke suza za Katu. Hrvatski narod želi promjene, a pokazatelj toga je gotovo jednak broj mandata HDZ-a kao i na zadnjim izborima. Sad traju pregovori na kojima se ne traže fotelje, već cijeli asortiman… News Barovci komentiraju rezultate izbora, a Borna Sor je bio posebno dobro raspoložen.

Prekjučer (14:00)

Vježba na manjincima

Robi K.: Niža matematika

Ona učiteljica Smilja je stojala isprid ploče i rekla je: „Današćemo na satu niže matematike malo trenirat zbrajanje i oduzimanje! Za vježbu ćemo provat složit saborsku većinu! A saborska većina će onda, razumi se, sastavit vladu!“ Mi u razredu smo piljili u nju sa težim čudilom. Uča je rekla: „Znači, kako sad stoje stvari, najviše šansi za sastavit novu vladu imaju HDZ i Domovinski pokret ako se skompaju! Jer pošto osin Domovinskog pokreta i zastupnika manjina niko drugi ne jebe HDZ!“ Mi smo i dalje blejali sa ošamutom. Uča Smilja je rekla: „E pa da vidimo! Znači, HDZ ima šezdesjednog zastupnika, a Domovinski pokret bez onog tupsona Kolakušića trinajs!

Onda je ona tuljanica Niveska dignila ruku. Ona je rekla: „Osandesdva!“ Učiteljica je rekla: „Bravo, Niveska! Znači, HDZ plus Domovinski pokret plus manjinci jednako je osandesdva mandata! Više nego dosta da se sastavi vlada! Samo tu ima jedan problem…“ Moj drug Dino je pitao: „Koji problem?“ Uča Smilja je rekla: „Problem je šta oni iz Domovinskog pokreta ne žele u kompu sa Srbima! A među onih osan manjinaca ima čak tri Srba!“ Ja sam pitao: „Zašto ne žele sa Srbima?“ Uča je rekla: „Kako zašto, Robi? Zato šta su ustašinjosi! A ustašinjosi i Srbi ne mogu skupa, to smo učili na satu prirode i društva! Ustašinjosi mogu Srbe smistit u logor, al nikako u vladu! Kapito?“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

15.04. (10:00)

A kad ćeš ti osvijestit svoj problem?

Nacionalna groupie: Fini mrtvi Matanić

Imao sam previše problema sa strankom Možemo!, izbacili su me iz gradskog stana. Bolje je da se što prije maknem s Bundeka, da ne nadolijevam ulje na vatru. Otišao sam na autobus pa na Tomislavcu sjeo u tramvaj, odvezao se do Frankopanske. Tamo pozvonio na vrata redatelju Ozrenu Prohiću. Kad mi je otvorio, pružio sam mu Lasićevu knjigu ‘’Struktura Krležinih Zastava’’.

“Evo, napokon ti je vraćam.”

“Dobro si se sjetio. Već sam zaboravio da sam ti to posudio. Hoćeš ući?”

“Da. Rado bih nešto popio.”

“Ja više ne pijem. Ali ostao mi je neki viski.”

Ušao sam u stan. Prohić mi je obilno nalio viski u čašu. Iskapio sam.

“Šta kažeš na ovaj škandal s Matanićem? Ono kad si ti bio škandaliziran onom nekom studentskom vježbom na Akademiji i urlao na glumice, odmah je bio prosvjed ispred Akademije. Matanić je postupio pametnije. Na Fejsbuku se pokajao, javno se ispričao glumicama koje je maltrao, u pijanstvu im slao seksualizirane poruke. I obznanio da se na vlastitu inicijativu otišao liječiti od opijata.”

“Ali čuo sam da je odmah to na Fejsbuku i obrisao”, sumornim će glasom Prohić. Nacionalna groupie

10.04. (14:00)

Boli njega uvo, on je već dobio bicikleto

Robi K.: Didini žetončići

Dida je rekao: „Znači, ovakvi je plan! Pošto van je časna rič zakurac, Robi će poć sa vama na biralište! Ka moj promatrač! Da se na svoje oči uviri dašte ispravno glasat!“ Tata je podviknijo: „Kako će Robi ić na biralište kad ka mali pizdunčić nema pravo glasa?“ Dida je rekao: „Šta? Jel možda ustav brani da se dovede dite na glasačko misto?“ Mama je podviknila: „Ali glasanje je tajno, čako!“ Dida je rekao: „Šta? Jel ti možda ustav brani da pokažeš ditetu koga si zaokružila?“

Mama i tata su gledali u dida sa raskobečenim očima. Dida je rekao: „Znači, ako moj promatrač raportira da ste glasali kako triba, ja neću pisat oporuku! Šta dalje znači da će kuću, maslinik i vinograd na Šolti, u slučaju moje nagle smrti, naslidit rođena mi ćer! Kapito?“ Mama i tata su blejali sa zinutim ustima. Dida je pogledao na uru i rekao je: „Imate jušto pet minuti da se odlučite!“ Onda je mama u roku munja izjurila iz primaće. Tata je u roku odma izjurio za njom. Onda je moj dida izvadijo mobitel iz žepa od jakete. On je utipkao broj i rekao je: „Alo Bing! Navata san ti još dvoje! Biće žetončića ka u priči!” Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

07.04. (10:00)

Jao, ne opet

Nacionalna groupie: Povratak otpisanih šatoraša

Htio sam starom dati do znanja da više nisam klošarsko piskaralo koje pije po Kroli, Krivom putu, nego sam se, naglim uzdignućem na društvenoj ljestvici, po difoltu prebacio među gradsku elitu u Šeratonu. I Krleža je svojevremeno pio kavu i pisao u baru hotela Esplanade. Uspio sam u starom rasplamsati očinski ego. Karamarkovima me predstavio kao uspješnog, hrvatskog pisca. Kako je godilo slušati da te hvali vlastiti stari, ne sjećam se kad sam to zadnji put doživio. “Sigurno vam je u pisanju velika inspiracija vaš otac… Heroj Domovinskog rata. Evo, upravo nam je s uskrsnom čestitkom donio vijest o uskrsnuću šatora iz Savske”, lice Ane Karamarko ozarilo se dok je to izgovarala.

“Da, sve je dogovoreno. Ako pobijedi lijeva koalicija, istu večer postavljamo šator pred Sabor. Nećemo dopustit da komunjare opet preuzmu vlast u Hrvatskoj! Nisu moji suborci na frontu za to krv prolijevali…” “Kako ćete postavit šator pred Sabor kad je tamo sve puno policije? Nitko osim saborskih zastupnika ne smije prismrdit na Markov trg.” “Prismrdit će njima na Markovu trgu ponovo plin iz plinskih boca!” stari je kresnuo šibicom, pripalio duhan… Nova zgoda Nacionalne groupie

30.03. (16:00)

Visoko uzdignut štap prema nebu!

Nacionalna groupie: Manolićevo proročanstvo na Uskrs 2024.

Biti u Hrvatskoj teže bolestan, a nemati love za privatne klinike ili da potkupiš doktore, ravno je potpisati smrtnu presudu. Za preglede u državnim bolnicama čeka se mjesecima, deset puta već odapneš prije nego što te prime na pregled. Dakle, ako nemaš love, moraš imati zdravlje. Lova i zdravlje, to su danas jedine dvije monete. Zato sam ponizno kleknuo s klečavcima ispred katedrale i molio, usrdno molio Isusa na nebu da mi prosvijetli pamet i podari zdravlje. Kad se crni dim napokon malo razišao, na pločniku ispred katedrale ugledali smo Ševrolet otvorenog krova, pretpotopni Ševrolet iz doba Drugog svjetskog rata. Na zadnjem sjedištu sjedio je neki starac još obavijen dimom. Scena je bila kao iz filma ‘’Maratonci trče počasni krug’’. Auto je bio pljunuti onaj u kojem su se vozila braća Topalovići, a taj starac na zadnjem sjedištu mogao je biti njihov deda Pantelija. Vjetar je do kraja otpuhao dim i sad sam jasno vidio da to nije deda Pantelija, nego Joža Manolić.

Manolić je štapom zamahnuo prema klečavcu kao Broj jedan prema Bobu Roku kad bi ga ovaj isprovocirao nekom glupom šalom. Meni se taj Manolićev štap ukazao kao Mojsijev štap. Kleknuo sam odmah uz Ševrolet, imao viziju kako se taj Ševrolet pretvara u vatrenu kočiju u kojoj Manolić kao prorok Ilija biva uzdignut u nebo i tamo kao vjerni obavještajac dobiva informacije od Boga. Nova zgoda Nacionalne groupie.

26.03. (23:00)

A ko onda dobiva? Zoki ili Milanović?

Robi K.: Bačve pravde

Konoba Kod šjor Bepa na otoku Šolti. Za jednim od stolova side dida i njegov frend barba Tonino. Pridružija im se šjor Bepo, vlasnik konobe. Piju po šestu travaricu i ćakulaju (iz novog poglavlja Bilježnice Robija K.:

ŠJOR BEPO: Ako ljevica glasa za Zokija, a desnica za Milanovića, ko će glasat za Plenkija i HDZ?

DIDA: Niko. U tome i je baza.

BARBA TONINO: Nula glasova. Adio mare.

DIDA: Gleaj, Bepo. Zoki i Milanović su učinili dogovor da Zoki napadne sliva, a Milanović zdesna. Tako da Plenkija opkole.

BARBA TONINO: Držaće ga u okruženju. Biće ka bakula u trapuli. Bereš?

ŠJOR BEPO: A ne baš…

DIDA: Aj reci, zašto bi iko glasa za Plenkija ako ljevičari znaju da je Zoki liviji od njega, a desničari da je Milanović desniji od njega? Bereš?

BARBA FRANINO (dobacujući sa susidnog stola): Samo su se partizani znali izvuć iz obruča. A Plenki se davni dana odreka partizana.

BARBA TONINO: Eto viš. Čak je i glupi Franino skužija stvar.

25.03. (23:00)

Bit će zanimljivo na predsjedničkim izborima

Nacionalna groupie: Evo Kolinde i Bobana

Hrvati su sigurno shvatili koliko su pogriješili što nisu u dovoljnom broju glasali za tu prelijepu ženu koja je svojim odjevnim kombinacijama, vitkom figurom, plavom kosom, sirenskim pjevanjem na kninskoj tvrđavi oplemenjivala ovaj napaćeni, cinični, mrzovoljni narod. Milanović je nas Hrvate gurnuo u mulj u kojem volimo roniti po dnu, u mulj svađe, prepucavanja, grubih riječi. Uopće nije kao Kolinda pazio na fizički izgled. Kao i Plenković prepustio se gomilanju kila. Dakle, i u tome je bio loš primjer Hrvatima koji su ionako postali skloni pretilosti. Dok je Kolinda bila predsjednica, žene su u njoj imale uzor, poticala ih je da vježbaju, podvrgavaju se spasonosnim dijetama. I uvijek je bila vesela, nasmijana, ni o kome nije govorila ništa ružno. Na početku Bogovićeve zapitao sam se tko bi osim Škore mogao ugroziti Kolindu na novim izborima. Pred restoranom Boban spazio sam nogometnu legendu Zvonimira Bobana. Oko njega neki ljudi. Boban s kemijskom olovkom u ruci. O, jebote! Brzo do njega. U novoj zgodi Svirac je pomislio kako legendarni nogometaš skuplja potpise za Milanovića.