• 30.01. (14:30)

    Nered i smijurija

    Čadež: ‘Raspad sistema’ – programirano infantilna predstava koja sigurno nasmijava

    Predstava Raspad sistema u režiji glumca Borka Perića nakićena je gegovima iz crtića, dublje gledano, iz slapstick-komedija, nijemih filmova, još dublje iz mima, iskonske improvizacije. Radnja je o glumačkoj skupini koja pokušava igrati nekakav krimić, no neprestano im se događaju nezgode. Redatelj je dakle unio potreban emfatičan ritam nezgoda, glumci su inspirirani, zabavni – Tomislav Čadež, Jutarnji.



  • Slične vijesti

    Petak (10:30)

    Putovati u Peštu da bi se upoznao Balkan. Bizarno za jednoga austro-nostalgičara

    Čadež: “Maratonci trče počasni krug” u Budimpešti – Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj

    Čadež nije naš/vaš omiljeni kazališni kritičar samo zato jer dobro procjenjuje kazališne predstave već jer prije svega dobro piše. Malo je vjerojatno da ćete gledati “Maratonce” u Budimpešti, zar ne, ali svejedno osvrt vrijedi pročitati: “Ljudi su ovdje tužni i siromašniji nego li u nas, naočigled potlačeniji. Ljudi su, osobito u teatru, odjeveni mimo ukusa, osobito žene. Po gradu je mnoštvo luđaka i beskućnika, ali nitko ne prosi, i ne napada druge, mirno je, tiho, fasade su otprilike kakve su u Zagrebu. Nije to Zapad. Ali preuzme te to neko njihovo dostojanstvo. Disciplina. Na ulici i drugdje. Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj. Naši glumci su u usporedbi s najboljim eto mađarskima, gotovo bih rekao zgubidani i poluamateri” – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

    09.04. (20:30)

    Daske koje masu znače

    Najveća predstava u povijesti hrvatskog kazališta – 89 glumaca u ‘Donjodravskoj obali’

    Osječki HNK ima još dva i pol mjeseca za završi predstavu ‘Donjodravska obala’ autora Drage Hedla u režiji Zlatka Svibena, što će – s 89 uloga – biti najveći dosad kazališni projekt postavljen u nekom hrvatskom teatru. Kaže redatelj da još nije imao sve glume na okupu jer neki rade na sapupicama, da ga muči loše vrijeme, da neki ne smiju raditi noći ili nedjeljom, a ako smiju da nisu plaćeni. Predstava ima i snimljene dijelove, a premijera je 28. lipnja. Glas Slavonije

    01.04. (18:30)

    Čadež: Predstava “Ja od jutra nisam stao” naći će dovoljno zadovoljnih gledatelja

    Prilično pohvalno (dakle neuobičajeno) piše Tomislav Čadež o novoj predstavi u Kerempuhu kojoj opisuje siže: Četvorica, dakle, papučara našla se na večeri kod najvećeg od svih papučara među njima, nalaze se eto jednom mjesečno, pa lamentiraju nad svojim životima, infantilno se prisjećajući i budalaština iz ranih dana koje su izvodili. Svjesni su vlastitog, što se kaže, nedostatka, odnosno podložnosti ženama i strahu od njih, ali im to ne pomaže da se promijene. Nije u tekstu upisana samo smiješnost, ima tu i zrelosti, ti likovi su prilično zapravo dostojanstveni gubitnici, čak su i dobri ljudi, ali sitničavi, prestrašeni, kakvi, uostalom, danas većinom muškarci i jesu. Bottom line: Inzistiranje na realizmu, a u pomalo nadrealnom kontekstu, glavna vrijednost ove rekao bih komercijalne “čvrge” sa zrncem pameti.

    25.03. (17:30)

    I Čadež je nahvalio “Eichmanna u Jeruzalemu”

    Zapravo, na djelu su dvije predstave, podijeljene stankom, pri čemu prva, prvi dio, traje oko dva sata, a druga, drugi dio, više od sat i po, pri čemu završava kao neka posve treća predstava, o nekoj posve trećoj temi, a gledatelji su već posve iznureni i onemoćali, odavna su doživjeli katarzu, i sad ih glumci, koji su ih prije toga i zapanjili i rasplakali, sad samo gnjave, jer gotovo je ponoć, a oni ničim izazvani zapjevaju “Pismo ćali”. I kad izađeš iz kazališta, imaš dojam da si se probudio iz noćne more, gdje te s jedne strane progone slike leševa iz plinskih komora, a s druge taj završni sentiment nekakvog blagog cijukanja zajednice glumaca – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

    21.03. (15:30)

    Sreća je u tuđoj nesreći

    Čadež nahvalio predstavu ‘Stela, poplava’: Priča o mržnji naspram bilo kakvoga uspjeha

    “Dino Pešut još nije dohvatio tridesetu, a napisao je svoje prvo, klasično djelo, ozbiljno i zaokruženo, obiteljsku dramu Stela, poplava… Sretan je i susret redateljice Selme Spahić s autorom u ovoj predstavi zagrebačke Gavelle. Dvoje umjetnika ne rade prvi put zajedno, a sad su postigli sklad kakav se rijetko nalazi na domaćoj sceni, pa je rezultat jasan. Glumci su zavoljeli uloge koje ih ispunjavaju, podjela je fantastična i među osmero glumaca nitko nije ništa drugo nego – odličan” – Tomislav Čadež, Jutarnji.

    25.02. (19:30)

    Čadež o Kiklopu: Anočić je talentiran redatelj, predstava nije glupa, radnja ima šarma, ima ritma, ali sve u svemu – lektira

    Na žalost, s mojom generacijom najkasnije, umrijet će kavana iliti birtija kao posljednje utočište nakon rudnika zvanog dnevno novinarstvo. Alkohol je već umro. Sad se bulji u ekrane, pravopis isto redi stroj, a sutra će i cijeli tekst napisati. Stroj. Dakle, događa se, eto meni u životu, upravo ono o svezi čega cijelo vrijeme kuka Maestro: napredak će nas uništiti – piše Tomislav Čadež koji je očito vrlo osobno doživio Kiklopa na više razina i lijepo se raspisao, nema veze što o samoj predstavi nije puno rekao, ali se da čitati. Više volimo doživljaj nego suhu analizu.

    05.02. (16:30)

    Plastično cvijeće

    Čadež: Izvještačenost i banalnost u zagrebačkom HNK

    “Gotovo sve što ti likovi govore jest očekivano i upravo ni s čim ne iznenade. Besjede unedogled, u pravilu živčano, kao na verbalnim federima, kako je život prolazan, gluma još više prolazna, kako je nepravedno umrijeti poslije djeteta; sestre su ljubomorne jedna na drugu, punica grinta, djeca su uplašena, Mjesec je na nebu, ljudi su dvonošci, voda je tekućica – Tomislav Čadež o premijeri Glumice u zagrebačkom HNK, francuskog pisca Pascala Ramberta, u režiji Zlatka Wurzberga.

    23.01. (11:30)

    Ivica Buljan: U eri Trumpa i rasta populističkih pokreta, nekompetencija i nasilje su postali model ponašanja

    Jutarnji donosi razgovor sa Ivicom Buljanom, ravnateljem Drame zagrebačkog HNK, čiju je predstavu “Balkon” u münchenskom Residenztheateru New York Times uvrstio među najbolje u protekloj godini. Na pitanje o glasinama da je htio napustiti HNK zbog napada Zlatka Hasanbegovića na njega u Kazališnom vijeću, Buljan odgovara da je riječ o istim ucjenama vlasti o kojima je pisao Krleža, i da na njih ne želi pristati. “Taj se lik ugurao na scenu, nevažan je, želim da s nje što prije nestane.” Jutarnji

    30.12.2018. (18:00)

    Odabrao Tomislav Čadež

    Najbolje kazališne predstave u 2018. godini

    Najbolje velike predstave protekle dobre kazališne godine su Tit Andronik, Peer Gynt, Slikari rudari, Brodolomke i Huddersfield, a gostovanje Rikard III. s Larsom Eidingerom, ocjenjuje Tomislav Čadež u odličnom velikom pregledu za Jutarnji list. “Tko kaže da kod nas ništa ne valja? Kazalište je jedna od najboljih stvari koju imamo”, piše Čadež.

    24.12.2018. (12:30)

    Gospoda glumci

    Preminuo glumac i profesor Tonko Lonza

    Tonko Lonza, glumac i kazališni pedagog, preminuo je u 89. godini života. Kad se iz Dubrovnika doselio u Zagreb počeo je studirati strojarstvo, ali se nakon prvog semestra prebacio na Dramsku akademiju. Glumio je u Gavelli pa u HNK, a bilo ga je i na filmu (‘Novinar’ Fadila Hadžića i ‘Glembajevi’ Antuna Vrdoljaka npr.), da bi pred kraj karijere bio profesor na glumačkoj akademiji. Večernji

  • Slične vijesti

    Petak (10:30)

    Putovati u Peštu da bi se upoznao Balkan. Bizarno za jednoga austro-nostalgičara

    Čadež: “Maratonci trče počasni krug” u Budimpešti – Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj

    Čadež nije naš/vaš omiljeni kazališni kritičar samo zato jer dobro procjenjuje kazališne predstave već jer prije svega dobro piše. Malo je vjerojatno da ćete gledati “Maratonce” u Budimpešti, zar ne, ali svejedno osvrt vrijedi pročitati: “Ljudi su ovdje tužni i siromašniji nego li u nas, naočigled potlačeniji. Ljudi su, osobito u teatru, odjeveni mimo ukusa, osobito žene. Po gradu je mnoštvo luđaka i beskućnika, ali nitko ne prosi, i ne napada druge, mirno je, tiho, fasade su otprilike kakve su u Zagrebu. Nije to Zapad. Ali preuzme te to neko njihovo dostojanstvo. Disciplina. Na ulici i drugdje. Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj. Naši glumci su u usporedbi s najboljim eto mađarskima, gotovo bih rekao zgubidani i poluamateri” – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

    09.04. (20:30)

    Daske koje masu znače

    Najveća predstava u povijesti hrvatskog kazališta – 89 glumaca u ‘Donjodravskoj obali’

    Osječki HNK ima još dva i pol mjeseca za završi predstavu ‘Donjodravska obala’ autora Drage Hedla u režiji Zlatka Svibena, što će – s 89 uloga – biti najveći dosad kazališni projekt postavljen u nekom hrvatskom teatru. Kaže redatelj da još nije imao sve glume na okupu jer neki rade na sapupicama, da ga muči loše vrijeme, da neki ne smiju raditi noći ili nedjeljom, a ako smiju da nisu plaćeni. Predstava ima i snimljene dijelove, a premijera je 28. lipnja. Glas Slavonije

    01.04. (18:30)

    Čadež: Predstava “Ja od jutra nisam stao” naći će dovoljno zadovoljnih gledatelja

    Prilično pohvalno (dakle neuobičajeno) piše Tomislav Čadež o novoj predstavi u Kerempuhu kojoj opisuje siže: Četvorica, dakle, papučara našla se na večeri kod najvećeg od svih papučara među njima, nalaze se eto jednom mjesečno, pa lamentiraju nad svojim životima, infantilno se prisjećajući i budalaština iz ranih dana koje su izvodili. Svjesni su vlastitog, što se kaže, nedostatka, odnosno podložnosti ženama i strahu od njih, ali im to ne pomaže da se promijene. Nije u tekstu upisana samo smiješnost, ima tu i zrelosti, ti likovi su prilično zapravo dostojanstveni gubitnici, čak su i dobri ljudi, ali sitničavi, prestrašeni, kakvi, uostalom, danas većinom muškarci i jesu. Bottom line: Inzistiranje na realizmu, a u pomalo nadrealnom kontekstu, glavna vrijednost ove rekao bih komercijalne “čvrge” sa zrncem pameti.

    25.03. (17:30)

    I Čadež je nahvalio “Eichmanna u Jeruzalemu”

    Zapravo, na djelu su dvije predstave, podijeljene stankom, pri čemu prva, prvi dio, traje oko dva sata, a druga, drugi dio, više od sat i po, pri čemu završava kao neka posve treća predstava, o nekoj posve trećoj temi, a gledatelji su već posve iznureni i onemoćali, odavna su doživjeli katarzu, i sad ih glumci, koji su ih prije toga i zapanjili i rasplakali, sad samo gnjave, jer gotovo je ponoć, a oni ničim izazvani zapjevaju “Pismo ćali”. I kad izađeš iz kazališta, imaš dojam da si se probudio iz noćne more, gdje te s jedne strane progone slike leševa iz plinskih komora, a s druge taj završni sentiment nekakvog blagog cijukanja zajednice glumaca – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

    21.03. (15:30)

    Sreća je u tuđoj nesreći

    Čadež nahvalio predstavu ‘Stela, poplava’: Priča o mržnji naspram bilo kakvoga uspjeha

    “Dino Pešut još nije dohvatio tridesetu, a napisao je svoje prvo, klasično djelo, ozbiljno i zaokruženo, obiteljsku dramu Stela, poplava… Sretan je i susret redateljice Selme Spahić s autorom u ovoj predstavi zagrebačke Gavelle. Dvoje umjetnika ne rade prvi put zajedno, a sad su postigli sklad kakav se rijetko nalazi na domaćoj sceni, pa je rezultat jasan. Glumci su zavoljeli uloge koje ih ispunjavaju, podjela je fantastična i među osmero glumaca nitko nije ništa drugo nego – odličan” – Tomislav Čadež, Jutarnji.

    25.02. (19:30)

    Čadež o Kiklopu: Anočić je talentiran redatelj, predstava nije glupa, radnja ima šarma, ima ritma, ali sve u svemu – lektira

    Na žalost, s mojom generacijom najkasnije, umrijet će kavana iliti birtija kao posljednje utočište nakon rudnika zvanog dnevno novinarstvo. Alkohol je već umro. Sad se bulji u ekrane, pravopis isto redi stroj, a sutra će i cijeli tekst napisati. Stroj. Dakle, događa se, eto meni u životu, upravo ono o svezi čega cijelo vrijeme kuka Maestro: napredak će nas uništiti – piše Tomislav Čadež koji je očito vrlo osobno doživio Kiklopa na više razina i lijepo se raspisao, nema veze što o samoj predstavi nije puno rekao, ali se da čitati. Više volimo doživljaj nego suhu analizu.

    18.02. (07:00)

    Tomislav Čadež o Petom danu: Slavni TV intelektualni kružok posvetio emisiju državi čije ime ne znaju izgovoriti (Izgovara se, pobogu, Venecuela!)

    Iscrpnije...
    05.02. (16:30)

    Plastično cvijeće

    Čadež: Izvještačenost i banalnost u zagrebačkom HNK

    “Gotovo sve što ti likovi govore jest očekivano i upravo ni s čim ne iznenade. Besjede unedogled, u pravilu živčano, kao na verbalnim federima, kako je život prolazan, gluma još više prolazna, kako je nepravedno umrijeti poslije djeteta; sestre su ljubomorne jedna na drugu, punica grinta, djeca su uplašena, Mjesec je na nebu, ljudi su dvonošci, voda je tekućica – Tomislav Čadež o premijeri Glumice u zagrebačkom HNK, francuskog pisca Pascala Ramberta, u režiji Zlatka Wurzberga.