19-godišnji navijač Dinama: Kaj buju im sad dozvolili da idu tenkovima na nas?

"Prekjučer (1.5.2010.) na utakmici Dinamo-Hajduk, sve je krenulo samo zbog jedne baklje zapaljene na istoku (ostavljene na tribini, a ne ubačene u teren). Na tu ogromnu i veliku opasnost po život svih gledatelja reagirali su prvo sokoli koji su išli privest (to im uopće nije posao) onoga koji je zapalil baklju. Naišli su na otpor i pozvali su policiju koja je ušla na istok i počela gurat sve pred sobom kako bi došla do tih osoba, a kada su došli počeli su ih bezuvjetno udarati palicama. Mi na Sjeveru to nismo mogli mirno gledati i prvo je krenulo vrijeđanje murije, a zatim su svi krenuli prema vrhu Sjevera kako bi izašli van i pomogli našim dečkima na istoku. No pri vrhu Sjevera (kod WC-a) naišli smo na kordon koji je odmah počeo s udaranjem. Oni su zasuti pirotehnikom i stolcima, koje su vraćali nazad na nas, a i sami su koristili topovske udare i bacali ih u masu.

Na kraju utakmice kada smo krenuli van sa stadiona poslani smo na "rotor". Kada smo svi ušli u "rotor" odozgo je krenuo stampedo, policija je mlatila i gazila sve pred sobom. Zatim je odjednom krenula trka prema gore. Vidio sam još 50-ak policajaca kako trči odozdo prema nama i tuče koga god stigne. Nastao je pravi kaos koji se riječima neda opisati. U tom stampedu pao sam na pod. Nekoliko ljudi palo je na mene, a ostali su trčali glavom bez obzira, gazeći po nama, jer ih je murija tukla iz sve snage. Nisam vidio ništa, samo mrak i jedva sam dolazil do zraka. Nisam znal koliko je još ljudi iza mene, koliko će ljudi još morati proći preko mene dok se ne oslobodim. Odmah sam se sjetio Engleske i mrtvih u stampedima. Cijeli život i obitelj su mi prošli pred očima. Nakon 2-3 minute ipak sam uspio ustati, ali sam ostao zadnji. Iza mene je bila samo policija koja me počela udarati pendrecima po nogama i rebrima. No onda je došlo ono najgore, murijak me iz sve snage udario pendrekom POSRED GLAVE. Osjetio sam jako zujanje u ušima i zacrnilo mi se pred očima. Samo pukom srećom sam ostao stajati. Nisam odmah potrčao jer mi se vrtilo u glavi i mutilo pred očima pa sam još jednom dobio po GLAVI. Počeo sam trčati i uspio sam, uz teturanje i vrtoglavicu pobjeći van "rotora". Stao sam kraj stadiona, i držao se za glavu kad je došel još jedan policajac i uz glasne psovke me udaril ponovno po GLAVI, ali me samo okrznul. Našel sam prijetelje koje sam negdje u kaosu izgubil i oni su mi pomogli da dođem do autobusnih stanica na Sveticama i tamo sjednem.

Na križanju kod "Pimpeka" bio je kaos. Odjedno je krenuo stampedo prem Sveticama i Zvonimirovoj. Ja sam dvojici svojih prijatelja rekel da ostanemo sjedit jer se nemrem ustat, inače bum opal. Sjedil sam i držal se za glavu. Policija je naganjala ljude prema Zvonimirovoj i njih 30-ak je prošlo kraj nas, ali su zadnja 3-4 stala i počeli se derat da se dižemo i gubimo. Čim smo se ustali počelo je udaranje u kojem sam dobil po leđima, ruci, ali i LICU. Nakon toga smo uspjeli pobjeć i sakrit se.

Dakle, dobio sam 3 udarca u glavu i jedan u lice (po tjelu da ne pričam). Murija nas je namjerno tukla po glavama nebi li nas što više ozljedili. Također znam i ljude koji su ostali ležati u "rotoru" i na podu su tučeni samo po glavi. Čak su i čovjeka koji je krvav hodal po ulici i vikal "Nemojte krvav sam", ponovno istukli.

Namjerno su ugrožavali naše zdravlje i živote. Od njihovih udaraca neki su mogli ostat invalidi ili čak umrijet. Poslje sam čuo i pucnjavu (najmanje 5 metaka).

I sad svi "dušebrižnici" koji neznaju kaj se dogodilo vele da policija treba veće ovlasti.

PA KAJ BUJU IM SAD DOZVOLILI DA TENKOVIMA IDU NA NAS?????"


Uz pismo je priložen i video pod nazivom 'Što se dogodilo na Maksimiru?'