50 posto više maloljetnih kriminalaca

Kriminalističke statistike svakodnevno bilježe nemila događanja u kojima su počinitelji malodobnici. Vrište naslovi na stranicama crnih kronika: orobili trafiku, demolirali autobus, prebili vjeroučiteljicu, uzbunili školu lažnom dojavom o postavljenoj bombi, drogirali se i opijali pred školom ili još gore - dilali travu, sedative i druge opijate.

Voditelj Odsjeka za maloljetničku delinkvenciju Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Stipe Jagnjić, iznio je zabrinjavajuće podatke o porastu kriminala među malodobnicima, pri čemu se posebno ističu da se u statistikama sve češće pojavljuju i djeca, odnosno počinitelji mlađi od 14 godina. Ako su rezultati prošlogodišnje statistike o malodobnim kriminalcima bili zapanjujući, za ovogodišnji kriminalni učinak golobradih prekršitelja s pravom se može reći da je zabrinjavajući.

Malodobnici su ove godine počinili 44 posto više kaznenih djela nego prošle godine. Gore od toga je samo spoznaja da je ovogodišnja policijska statistika evidentirala više od 50 posto novih počinitelja kaznenih djela, i to u dobi do 14 godina.
Po Jagnjićevim riječima, u županiji svake godine malodobnici počine više od 500 kaznenih djela, koja u većini slučajeva nemaju veze s pukim koristoljubljem, nego s ovisnošću, kao »okidačem« za dokazivanje u skupini. Nedavno su objavljeni i poražavajući podaci o hrvatskim malodobnicima, koji konzumiraju alkohol i kojih je svake godine sve više. Po podacima, koji se odnose na alkoholiziranost malodobnika, Hrvatska je znatno iznad prosjeka zemalja Europske unije, što je u izravnoj vezi s porastom maloljetničkog kriminala. Doprinos stvaranju obrasca kriminalnog ponašanja djece i malodobnika dala je sam društvena sredina, točnije emocionalna zatvorenost zbog koje se takvo ponašanje uvijek iznova reciklira.

Još se pamti slučaj, koji se dogodio u jednoj splitskoj osnovnoj školi u kojoj su se djeca tri godine svakodnevno iživljavala nad vjeroučiteljicom. Ravnodušnost ravnatelja te iste škole toliko je osokolila golobrade zlostavljače da su u provali niskih strasti prešli onu »uobičajenu« granicu asocijalnog ponašanja, pa su oteli svakom nadzoru, udarali vjeroučiteljicu nogama u trbuh, nabivši joj i kantu na glavu. Ako od toga postoji nešto gore, onda je to anketa koja se provela u toj školi neposredno nakon što su do javnosti doprli vapaji vjeroučiteljice.

Ona je pokazala da zlostavljanje vjeroučiteljice nije ostavilo breme na njihovoj savjesti. Štoviše, našli su milijun razloga kako bi opravdali ponašanje svojih vršnjaka, pronašavši krivca u žrtvi, čemu je pridonio i sam ravnatelj škole.
Upravo zbog pasivnosti šire društvene zajednice, bez čije se potpore institucije sustava ne mogu učinkovito boriti protiv maloljetničkog kriminala, u Splitu je osnovano Vijeće za prevenciju kriminala. Dosadašnji obrazac ponašanja, ne samo da se pokazao neuspješnim, nego je još više pridonio porastu maloljetničke delinkvencije. Roditelji malodobnog kriminalca uperit će prst u školu, smatrajući da je kao prva organizirana društvena institucija s kojom se dijete u svome životu susreće, najodgovornija za »usađivanje poremećenog sustava vrijednosti«. S druge strane, policija i pedagozi spremno će ukazati na obitelj kao jedinog krivca za kriminalne akcije koje poduzima dijete, jer je kao prva prirodna socijalna grupa odgovorna za njegovu socijalizaciju.

Apsolutiziranjem samo jednog krivca, negira se i podcjenjuje uloga i važnost drugih, prije svega šire društvene sredine, pune problema i suprotnosti, koja stvara psihološko dezintegriranu djecu i paralelni svijet golobradih kriminalaca.
Sociolozi tvrde kako još ne poznajemo dovoljno sve uzroke i posljedice kriminalnog ponašanja djece, ali da ih nećemo nikada ni dokučiti budemo li samo slijegali ramenima i umrtvili svoju savjest.