Uptime je termin koji označava dostupnost računala ili servisa, a u suštini je jednostavna matematička formula koja govori koliko sati godišnje neko računalo ili servis vjerojatno neće biti dostupni. Ova vrijednost često je i predmetom ozbiljnih i skupih ugovora o održavanju velikih informacijskih sustava, a okvirne vrijednosti možete vidjeti u ovom popisu koji označava uptime za server koji je u pogonu 24 sata svakoga dana u godini; naveden je uptime, a pored njega je dozvoljena količina ukupnog vremena u kojem server može biti nedostupan tijekom godine:
99% tri dana i petnaest sati
99.9% osam sati četrdesetpet minuta
99.99% pedesetdvije minute
99.999% pet minuta
Cijena garantiranog uptime postotka raste značajno dodavanjem svake nove devetke. Googleov ispad trajao je oko dva sata, što je (u slučaju da ne bude novih ispada tijekom godine) uptime od vrlo respektabilnih 99.97%. Takav uptime nešto je čime se ogromna količina tvrtki ne može pohvaliti.
Frka koja se digla oko tog događaja pokazuje koliko smo navikli na taj Googleov proizvod i koliko je on, iako već dugo vremena u fazi beta testiranja, postao jednim od značajnih globalnih servisa na Internetu. Korisnici, razmaženi kakvi već jesu, ignoriraju činjenicu da je Google Mail još uvijek u beta testiranju, što kompaniji na izvrstan način odrješuje ruke od odgovornosti zbog nedostupnosti servisa ili gubitka podataka. Dapače, korisnici vjerojatno više nisu niti svjesni te činjenice, zahvaljujući iznimnoj stabilnosti tog proizvoda. Tako dobar uptime nemaju niti komercijalni proizvodi mnogih drugih proizvođača.
Tako je jedan minorni ispad postao velikom temom. Tresla se brda, rodio se miš. No, to svakako govori o našem shvaćanju Interneta kao resursa na dohvat ruke, pouzdanog i stabilnog. Google Mail je ekstenzija te priče, jedan od servisa koji jednostavno mora biti tu za nas.
Priča o nedostupnosti ovog servisa zanimljiva je i zbog još jedne stvari: usporedbe jednog u osnovi besplatnog servisa s tako visokom pouzdanošću i domaćih tvrtki sa njihovom pouzdanošću.
Faktički svaka domaća tvrtka koja posjeduje računala tijekom godine osjeti nedostupnost nekog svog servisa. Ponekad nema tonera u pisaču, ponekad se računalo pokvari i mora na servis, tu i tamo nema pristupa do Interneta... Sve te male stvari uzrokuju zastoj u proizvodnji. Morate sačekati da netko promjeni toner, i tu je već otišlo desetak minuta vremena. Nikom ništa, složit ćemo se. U zemlji u kojoj djelatnici rade prosječno tri sata dnevno, to zbilja nije nešto strašno. No, što ako nemate tonera, već ga treba kupiti na drugom kraju grada? Ode jedan radni dan! Ako ga naručujete i čekate isporuku, odu dva ili čak tri radna dana. Računalo koje odnesete na servis, ako kvar nije trivijalan, imat će downtime (tj. nedostupnost, obrnuto od uptime) od barem tjedan dana.
I tako dalje, i tako dalje. Uptime je u mnogim tvrtkama posve nepoznato mjerilo, ali ono ima sasvim konkretan negativan efekt na poslovanje tvrtke. Vjerujući kako ono što ne znaš ne može ti niti nauditi, poduzetnici se ne trude razumjeti ovakve suptilnije komponente informacijskog sustava, pa često ne poduzimaju ništa dok se problem ne dogodi, a najčešće ga, kada se dogodi, prihvaćaju kao neizbježnu posljedicu: "Je, to vam je tak' s računalima"...
Boriti se protiv štete uzrokovane nefunkcionalnošću nekog dijela IT sustava moguće je na dva načina: angažmanom vanjske tvrtke koja će sustav prilagoditi tako da osigura minimalne zastoje ili ulaganjem u vlastite informatičare, obukom i nabavkom mehanizama kojima se downtime može spriječiti ili umanjiti na prihvatljivu razinu. Nažalost, u oba slučaja potrebno je uložiti dodatna financijska sredstva, i tu stvar pada u vodu.
Google Mail nije bio dostupan dva sata i vijest o tome obišla je svijet. U hrvatskim tvrtkama dogodi se da nazovete tvrtku i sa druge strane čujete: "Ne radi nam server, zvali smo programera, doći će za par dana, pa nas ponovo nazovite slijedeći tjedan."
Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.
Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
