A što sa Zavodom za tlo i Centrom za krš?

Centar za krš je institucionalizirana zajednica stručnjaka i eksperata koja, oslanjajući se na sustavni pristup i razvojne projekte, mjerodavno prosuđuje o svekolikim pitanjima hrvatskog krškog područja i predlaže programe njegova cjelovitog održivog gospodarskog razvoja”.

Službeno je to objašnjenje Centra za krš, koje stoji na njihovim web stranicama.

Ta zajednica stručnjaka i eksperata za krš ima dva člana. Osnovani su 2005. godine, imaju ured u Gospiću, a iz proračuna godišnje dobivaju 600 tisuća kuna. Svrhu njihova postojanja nismo shvatili ni nakon što smo nazvali njegovu voditeljicu, biologinju Jadranku Pejnović, koja se uzalud trudila prikriti besmislenost ustanove.

Samo nas je dvoje

- Dobar dan, molim vas, recite mi, čime se vi zapravo bavite? - pitamo voditeljicu Centra.

- Pa, bavimo se... kršem, kao što samo ime kaže - smije nam se Pejnović i nastavlja:

- Krš je prostor bogat vodenim resursima, a gospodarenje njime prilično je zahtjevno i komplicirano. Za tu svrhu dobivamo premalo novca iz proračuna.

Ona za svoje radno mjesto voditeljice prima plaću od osam tisuća kuna, a njezin je glavni posao “koordinirati centrom koji osmišljava gospodarske aktivnosti primjerene za razvijanje na krškom području”.

- A koliko ste vi takvih gospodarskih aktivnosti do sada osmislili? - pitamo je.

- Imali smo brojne prijedloge i ideje, pomagali su nam razni instituti, njihovi istraživači i vanjski stručni suradnici - objašnjava Pejnović.

Ekološko kozarstvo

- A koje ste prijedloge konkretno imali? - pitamo opet.

- Pa sad, recimo, imali smo prijedlog za ekološko ovčarstvo i kozarstvo za cijelo krško područje, posebice dinarski krš južno od Karlovca. Također radimo i na projektu vode na kršu, zaštiti unskog područja na temelju meteoroloških istraživanja. Ali organizirali smo i brojne konferencije, a to smatramo velikim projektima i uspjesima. Znate, već dobiti priliku govoriti ljudima o kršu, i to je velika stvar - ponosno će Jadranka Pejnović.

- Dobro, a koliko je od tih vaših prijedloga do sada uistin zaživjelo? - gnjavimo je dalje.

- Pa, recimo, projekt na Vranskom jezeru - odgovara.

- Što na Vranskom jezeru? - nastavljamo.

- Malo smo istraživali što bi se tamo moglo organizirati i razradili prijedlog razvoja maslinarstva i poljoprivrede - hvali se voditeljica.

- Znači, ljudi su na Vranskom jezeru počeli uzgajati masline? - ponadali smo se.

- A neee, ne još, sad se radi model javno-privatnog partnerstva, traže se fondovi da se maslinarstvo razvije u tom području i tako... Nije to baš tako jednostavno, ali obavili smo prvi dio, onaj istraživački - mirno objašnjava.

Centar međutim nema sredstva za, primjerice, financiranje pojedinačnih zahtjeva građana.

- Znači, ako vam se ja javim i kažem da živim na kršu, i zamolim da mi predložite neku gospodarsku aktivnost, vi mi tu ne biste mogli pomoći - pitamo.

- Ma primamo mi i takve pozive, naravno, ali jedino što možemo jest uputiti vas dalje ili vam nešto okvirno predložiti. Znate, za takve stvari mi nemamo novac - tuži se Pejnović.

U djelokrug njihova rada spada i promocija krškog područja, a nedavno su organizirali i mrežu krškog područja koja okuplja sve institucije koje se bave istraživanjem krša.

S dva zaposlena, kaže Pejnović, Centar se slabo snalazi i definitivno postoji potreba za povećanjem broja djelatnika.

Ovakvih je primjera pregršt u tromoj i skupoj hrvatskoj državnoj upravi.

Nakon što smo početkom lipnja objavili članak o besmislenosti Ureda za koordinaciju sustava procjene učinka propisa, koji ni dvije godine nakon osnivanja nije bio počeo s radom, predsjednica Vlade Jadranka Kosor u četvrtak je na sjednici napokon donijela odluku o ukidanju tog ureda.

To je, poručila je, tek prvi korak u racionalizaciji državne uprave. Upravo se rade analize o potrebi rada svih Vladinih agencija, zavoda, ureda, centara...

Evo, da im pomognemo, još nekoliko primjera.

Šumarska savjetodavna služba bavi se, kao što joj samo ime kaže, savjetovanjem šumara.

I to prvenstveno privatnih.

Osnovani su 2006., a s radom su počeli godinu poslije. Imaju 89 zaposlenih u desetak podružnica po cijeloj Hrvatskoj, a iz proračuna primaju 58 milijuna kuna godišnje. U samoj upravi u Zagrebu je 21 zaposlenik.

Ravnateljica Suzana Trninić odmah nas je upozorila da su oni i te kako potrebni Hrvatskoj i da rade važan posao.

Najviše ode na subvencije

- Mi smo slični poljoprivrednoj savjetodavnoj službi. Imamo javne ovlasti, dajemo dozvole za sječu privatnih šuma, vodimo evidenciju o svemu što se tiče tih šuma. Bavimo se privatnim savjetodavnim radom, radimo raspodjele subvencija i naknada za opće korisne funkcije šuma - objašnjava.

- Drugim riječima, da ja imam šumu i tražim od vas savjet što napraviti s njom, vi biste me poslušali i dali svoje mišljenje - pitamo.

- Upravo tako. Znači, vlasnik šume može tu šumu sjeći samo ako ima našu dozvolu, a ako je želi pomlađivati, mi mu osiguravamo sadnice. Kada on to sve napravi, plaćamo mu i 200 kuna za rad. Osim toga, osiguravamo sredstva i za protupožarne putove, tu je riječ o održivom gospodarenju privatnim šumama kojih je u Hrvatskoj oko 600 tisuća hektara, odnosno 22 posto - opisuje način rada svoje službe njezina voditeljica.

- I za sve to je godišnje potrebno toliko mnogo novca? - čudimo se.

- Ma neee, 48 milijuna kuna otpada na subvencije vlasnicima šuma, a samo 10 milijuna ide na plaće zaposlenih - pravda se ravnateljica.

Kaže kako je to praksa u zemljama Europske Unije i da se na taj način potiče briga za privatne šume.

- A kako izgleda jedan radni dan vašeg djelatnika? - pitamo je.

- Ako želite unaprijediti svoju šumu, vi ste po zakonu obvezni nazvati nas. Onda mi izađemo na teren i predlažemo treba li sjeći suha stabla, ako je mlada šuma, pa napravimo zapisnik, a kad nas vi poslušate i sve to napravite, dođete opet kod nas i dobijete povrat novca.

- Čime vi opravdavate svoje postojanje?

- Mislim da imamo dobre pokazatelje i da smo opravdali postojanje. Stanje se poboljšalo što se tiče šuma, počinje se napokon pričati o privatnom šumarstvu, mislili smo se i širiti i zaposliti nove djelatnike, ali evo, sad je ta kriza došla, pa se štedi i na nama - tužno će.

- Kad bi se mogli vidjeti konkretni rezultati vašeg rada? - naše je zadnje pitanje ravnateljici Trninić.

- Pa za nekih 50 godina. To nam je misija koju moramo ispuniti i na tome raditi - odgovara.

Sličnim poslom bavi se i Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu. Imaju ukupno 250 zaposlenika po cijeloj zemlji. Nisu nam htjeli odgovoriti koliko dobiju iz proračuna.

Nazvali smo zamjenicu ravnatelja Ivku Veić, koja mijenja direktora dok je on na godišnjem odmoru.

- Dobar dan. Radimo priču o Vladinim tijelima za koje građani ne znaju čime se bave. Čime se vi bavite? - upitali smo je.

- Oooo, pitajte poljoprivrednike pa ćete vidjeti da znaju za nas. Ja inače ne volim telefonske pozive, imamo mi i svoju osobu za odnose s javnošću, ali oni su sad na natjecanju orača pa ih ne možete dobiti. Bit će sljedeći tjedan tu - ispričava se Veić.

- Ali mi smo dnevne novine, treba nam to za današnji broj - objašnjavamo joj.

- Ajd’ O.K. onda, reći ću vam par stvari - smilovala se.

Dok vegetacija miruje

- Dakle, mi smo namijenjeni poljoprivrednicima koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Radimo kompletno informiranje i savjetovanje, edukaciju, osposobljavanje i sve što je vezano uz provedbu poljoprivredne politike, naše struke i tehnologije. Servisiramo poljoprivrednike, organiziramo, što je klasika, stručna predavanja. Posebno tijekom mirovanja vegetacije - objašnjava stručnjakinja za savjete poljoprivrednicima.

- Planiramo i organiziramo predavanja vezano uz tehnologije proizvodnje, kao i sve svjetske savjetodavne službe - podcrtava.

- Različite su tu metode rada. Radimo kroz medije, grupno i pojedinačno. Savjete jedan na jedan. Širok je tu spektar stručnih savjeta: o novim i starim tehnologijama, o provedbi politike potpora... - trudi se Veić.

- I na što ste posebno ponosni? Što ste uspjeli napraviti u protekloj godini? - pitamo je.

- Puno radimo na operativnim programima, primjerice, radili smo na prezentaciji otkiseljavanja zemljišta. To je jedan od velikih projekata. Radimo i neke međunarodne projekte, istraživanja na gospodarstvima. Mislim, stvarno vrlo širok spektar našeg djelovanja - završava.

Idemo dalje.

Za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom već 60 godina brine se istoimena državna agencija.

Njezin je ravnatelj, kad smo nazvali, bio na godišnjem odmoru zajedno sa svim svojim zaposlenicima. Ipak, s plaže nam se javio mobitelom i objasnio svrhu postojanja njihove agencije.

Imamo dugu tradiciju

- Vi tražite vještice, ali ovdje ih nećete naći! Mi smo agencija koja ima dugogodišnju tradiciju, a nastali smo nakon nesreće koja se dogodila u rudniku Raša. Bavimo se sigurnošću i zaštitom prostora u kojima se može pojaviti eksplozivna atmosfera, primjerice, u rafinerijama, benzinskim crpkama, kod naftovoda, plinovoda. Imamo 56 zaposlenika, a više od 80 posto njih su diplomirani inženjeri. Nismo nikada bili obuhvaćeni državnim proračunom, financiramo se iz vlastitih prihoda. Poslujemo kao gospodarski subjekt s javnim ovlastima, a sve što zaradimo trošimo na nadogradnju naših laboratorija. Imamo godišnji budžet od oko 20-ak milijuna kuna - objasnio nam je ravnatelj agencije Ivan Rendulić.

Njihov je posao da daju stručno mišljenje o postrojenju koje se gradi: postoji li opasnost od eksplozije ili ne. Djeluju u prostorima unajmljenim od Končara u Baštijanovoj bb, za što plaćaju mjesečni najam od 140 tisuća kuna. - Država kontrolira njihov rad, ali im ne daje novac iz proračuna, tvrdi ravnatelj.

- Mi smo institucija ponosna na svoj rad. Tko zna koliko smo života spasili. Nadam se da smo od koristi ovoj državi i da nas neće ukinuti - kaže Rendulić.

U Osijeku se smjestio još jedan čudan ured. Riječ je o Zavodu za tlo. Oni trajno prate promjene u poljoprivrednom zemljištu, a napose sadržaj štetnih tvari u tlu.

Predstojnika Zdenka Grahovca nismo uspjeli dobiti za razgovor, no s njihovih web stranica on se obraća porukom o velikoj važnosti tla.

- Danas se rad Zavoda najviše prepoznaje kroz kemijsku i fizikalnu analizu tla u moderno opremljenim laboratorijima, a proširenje tehničkih i ljudskih kapaciteta u skorije vrijeme inicirat će i ostale vidove djelatnosti propisanih Zakonom o poljoprivrednom zemljištu - piše diplomirani inženjer agronomije.

Tek su se preselili

Zavod je ustrojen ovako: na čelu je Upravno vijeće, zatim ravnatelj koji upravlja odjelima za opće poslove, za financijsko-računovodstvene poslove, za zaštitu i uređenje zemljišta te Odjelom za laboratorije. Upravno vijeće čine predsjednik i četiri člana koje imenuje Vlada, kao i ravnatelja Zavoda, dok se za nadzor i zakonitost brine Ministarstvo poljoprivrede.

U uredu ravnateljice Zavoda za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske nitko se jučer nije javljao na telefon.

U Svetošimunskoj ulici u Zagrebu nalazi se veći dio ovog zavoda, a kancelarija ravnateljice, računovodstvo i pravna služba su u Hondlovoj ulici.

- Sad smo se friško preselili, pa i ne znam napamet točnu adresu, ali evo sad ću vam dati njezin broj pa je nazovite. Ravnateljica je bila u Ministarstvu, ne znam je li se vratila - objasnila je službenica na centrali.

Ni nakon trosatnog zvanja na telefon, nitko se nije javio.

Ovo piše na njihovim web stranicama:

- Praćenje i bilježenje nazočnosti, proširenosti, intenziteta i uvjeta pojave te niza drugih podataka naziva se izvještajnim poslovima u zaštiti bilja, dok se predviđanje jačine pojave, utvrđivanje optimalnih rokova, te mjera suzbijanja ubraja u prognozne poslove. Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske u sklopu poslova za zaštitu bilja treba osigurati provođenje izvještajno-prognoznih poslova. Ovim kompjutorskim programom obuhvaćeni su samo izvještajni poslovi, čiji podaci trebaju poslužiti za uvid u stanje štetočinja na teritoriju Hravtske, kao i izradu prognoze. Stručnjaci Zavoda u suradnji s djelatnicima Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu unose podatke u ovaj program i surađuju u provedbi tih poslova na teritoriju cijele Hrvatske.

Treba li što dodati?