Afera čileanskog oružja za Hrvatsku nakon presude generalima

Premda osuđenima preostaje još jedna mogućnost žalbe, presuda Visokog vojnog suda kojom će dvojica umirovljenih čileanskih generala odležati tri godine zbog ilegalne prodaje oružja Hrvatskoj 1991. označava kraj jedne od najvećih afera u toj zemlji nakon pada diktatora Augusta Pinocheta.

Najnovijom presudom, objavljenom u srijedu, prvostupanjska kazna iz siječnja 2008. generalima Vicenteu Rodriguezu Bustosu i Guillermu Letelieru Skinneru je smanjena s pet na tri godine zatvora.

U vrijeme kad se prodaja oružja Hrvatskoj, protivno UN-ovom embargu, dogodila, Pinochet više nije bio šef države, ali mu je bila ostavljena pozicija vrhovnog zapovjednika čileanske vojske i po svim dosadašnjim saznanjima transport u Hrvatsku nije nikako mogao biti izveden bez njegova znanja. General Letelier je, pak, u to vrijeme bio direktor državne tvornice oružja Famae.

Konvoj s 11 tona oružja bio je otkriven na aerodromu u Budimpešti prilikom rutinske inspekcije UN-ovih službenika, a sanduci su bili označeni kao čileanska humanitarna pomoć namijenjena Sri Lanki.

Prvobitna istraga u Čileu tada je s konvojem povezala veći broj niže rangiranih časnika, koji su zbog toga osuđeni i slučaj je time - kasnije će se pokazati samo privremeno - bio zatvoren. Ponovo je otvoren 2005., kad je otkriveno dotad skriveno svjedočenje direktora logistike čileanske vojske pukovnika Gerarda Hubera, dato još u istrazi.

Odmah nakon toga iskaza koji će se pokazati ključnim za kasnije optužnice protiv tako visokih časnika, Huber je nađen mrtav u rijeci Maipo. U prvi mah službeno je zaključeno da je bila riječ o samoubojstvu, no kad je istraga opet otvorena nađeni su dokazi da je ubijen, i u kolovozu prošle godine trojica umirovljenih generala među kojima je bio i Letelier službeno su optuženi za naručivanje tog zločina.

Kako je kasnija istraga pokazala, cijeli posao s Hrvatskom vojskom pokrenuo je bivši britanski vojni ataše u Santiagu, koji je svojim prijateljima u čileanskoj vojsci predložio prodaju rabljenog oružja novoj vlasti u Hrvatskoj. Oni su Britanca i njegovog poslovnog partnera, Francuza Ivesa Marzialea, spojili s Letelierom i drugim šefovima Famae, koja je i dotad služila kao paravan za podmićivanje vojnih i političkih dužnosnika u Čileu.

Istragom je također otkriveno da je sav novac - a posao s Hrvatskom težio je oko šest milijuna dolara - usmjeravan na Pinochetov privatni račun.

Konvoj zaustavljen u Budimpešti bio je zapravo samo probni balon, kako bi se kupci u Hrvatskoj uvjerili u kvalitetu isporučenog oružja, a uključivao je puške, minobacače, projektile zemlja-zrak i streljivo. Cijela pošiljka trebala je biti sastavljena od 370 tona naoružanja - pušaka SG-542, protuzračnih raketa Blowpipe, protutenkovskih raketa Mamba, granata, minobacača i streljiva. Zrakoplov kojim je oružje isporučeno u studenome 1991. morao je sletjeti u Miamiju, i prema nekim saznanjima, tu je već bilo otkriveno što je u sanducima "pomoći", a CIA je dojavila Ujedinjenim narodima o čemu se radi.

Kad je Huber sve otkrio, pokušao je upozoriti i samog Pinocheta, koje se, međutim, kako je kasnije pričala Huberova supruga, razbjesnio na njega i nazvao ga luđakom. Kad se pukovnik prepao da bi mogao postati žrtveni jarac, odlučio je surađivati s istražiteljima, i to ga je koštalo glave.

U prilog optužnici koja je sad okončana presudom išlo je još jedno svjedočenje, ono umirovljenog generala Florencia Tejosa, koji je potvrdio da je osobno Pinochet odobrio transport oružja prema Hrvatskoj, a da je cijeli posao zamišljen i odrađen u Famaeu, uz ključno sudjelovanje Leteliera i Rodrigueza. Letelier je sada osuđen i za falsificiranje dokumenata koje je predavao ministarstvu obrane, za što je dobio dodatnih 18 mjeseci. Ostalih osam nižih časnika je osuđeno na kazne u rasponu od 10 do 18 mjeseci, ali zbog odsluženog pritvora sada će izaći na slobodu.

Kako su svojedobno pisali svjetski mediji, među ostalima i New York Times, šverc oružja u Hrvatsku samo je dio mnogo šire istrage kojom se željelo otkriti kanale kojima je Pinochet za vrijeme svoje diktature u kojoj su stradale tisuće njegovih političkih protivnika zaradio ogromno bogatstvo.

Tako se smatralo, i još se smatra, da je transport zaustavljen u Mađarskoj bio samo jedan od smjerova kojima se stvaralo bogatstvo Pinochetovog najužeg kruga suradnika.

Zato nije ni čudno što je Huber bio ubijen - bio je to jedini način da se spriječi otkrivanje hobotnice korupcije u Čileu, gdje ima još mnogo tragova tragične diktature započete ubojstvom legalno izabranog predsjednika Salvadora Allendea, a sam Pinochet umro je nekažnjen za svoja zlodjela.