Neologizmi, odnosno nove riječi – novotvorenice, riječi su koje još nisu (i možda nikad niti neće biti) prihvaćene u bukvar tradicionalnog leksika, ali nastale su nedavno, često kao potreba opisivanja neke pojave koja prije nije postojala, ili nije postojala u takvom obliku u kakvom ga novotvorenica opisuje.
Pop Ante Tomić Dukljanin
Metroseksualac, kakvim ga opisuje Wikipedia, takav je neologizam – opisuje moderan lik muškarca koji pazi na svoj vanjski izgled i čiji životni stil crpi inspiracije iz tipiziranog životnog stila homoseksualaca. Prije pedeset godina takvog bi muškarca nazivali “sumnjivim”, “možda bolesnim”, “prikrivenom pederčinom” ili drugačije; danas je on “metroseksualac” - ali i dalje unutar pola stoljeća starog okvira, samo malo ljepše izraženog.
Sukladno toj novotvorenici, pojavila se (i skoro zamrla) novotvorenica kojoj je autor, čini se, pop Ante Tomić Dukljanin, koji je davne 2006. godine u tvrde stranice Jutarnjeg lista uklesao svoju definiciju agroseksualca.
Po Tomiću, agroseksualac (sa kojim se sam identificirao) je netko tko jede crveno meso, ne pazi na kile, pije rakiju, jede kulen, ne pada na fol dijetalne kole, živi u trenerci...
Evolucija agroseksualca
Nekeko bi taj simpatični neologizam brzo postao tek obična pomodnica da ga iz svijeta opskurnosti nije izvukao Željko Kerum. No, u međuvremenu je pojam agroseksualca malo – evoluirao. Iako ga je ljetopisac Tomić definirao kao opis prosječnog čovjeka koji ne trči za pomodnim stvarima već živi zapravo normalan život, agroseksualac je dobio veliki naglasak na prvi dio: “agro” (od grčkog Άγρος – polje), kolokvijano prepoznat kao sinonim za seljaka. Ali ne onog vrijednog trudbenika koji o znoju lica svog proizvodi dobra zemlje, već onog drugog: seljaka kolokvijalnog.
Strpavši sve te neologizme u jednu vreću, analogijom od metroseksualca kao narodnog pederčine dolazimo do agroseksualca kao narodnog seljačine.
Tv-program za agroseksualce
A agroseksualaca ima svuda oko nas. Zapravo, puno ih je više nego metroseksualaca i drugih neologizama. Agroseksualci sjede u tramvaju i ne žele se ustati starijoj osobi. Agroseksualci voze ne poštujući prometne propise. Agroseksualci kućanske poslove dijele na ženine i kćerine. Vaš je šef možda agroseksualac, netko od vaših kolega svakako jest. Agroseksualac ima primitivan rječnik i siromašan skup sinonima. Tehnički napredniji agroseksualac koristi Word da za njega ispravlja gramatičke i pravopisne greške. Agroseksualac ima ritam – i hopa i cupa, melodiozni istočnjački ritmovi vrhunac su njegova glazbenog ukusa. Agroseksualac ide na sajmove automobila i nautike kako bi se pod zgodnim kutem slikao i kasnije hvalio kako je baš tu zvijer htio kupiti, ali kad se na sajmu ne prodaje...
Agroseksualci u Saboru, agroseksualci u kulturi. Agroseksualci na televiziji. Posebno na televiziji.
Od agroseksualaca ne možemo pobjeći. Oni su među nama, oni su većina. Mi smo agroseksualna zemlja. I na otocima žive agroseksualci, iako jedu pretežno ribu. Od nedavno su i naši susjedi pokazali kako su i oni europsko-agroseksualni. Naši kulturnjaci su kulturno-agroseksualni. Naši pisci su agroseksualno orjentirani, jer o tome vole čitati agroseksualci. Sve su naše novine agroseksualne orjentacije, iz istog razloga. Na akademskim visinama događaju se skandali koji su u svojoj biti agroseksualni. Talentirani bendovi čupavaca na svadbama sviraju agroseksualne teme kako bi preživjeli. Svaku večer na televiziji nastupa program za agroseksualce – ništa pametnog, ali puno agroseksualnog. Farma.
Pobjeći od agresivnih agroseksualaca? Teško ili nikako. Ugasite TV, ne čitajte novine, ne puštajte susjeda u stan, zamračite prozore, zabravite vrata, isključite struju, isključite plin. I sve uzalud – jer, kako se riješiti agroseksualca u sebi?
Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.
Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
